Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Ako te netko želi vidjeti, naći će vremena.
Ako te netko želi čuti, naći će vremena.
Ako te netko treba, stvorit će vrijeme za tebe.

A ako te netko zove i dolazi samo kada te treba...
I onda se čudi ako ti nemaš vremena za njega.
Ispravak, ne da nemaš, nego ne želiš više imati.

Shvatila sam da za jednu osobu postajem servis.
Za informacije.
Rame za plakanje povremeno.
Besplatni psihoterapeut.
Klaun koji navlači osmijeh na tužno lice.

Srećom, nije mi do te osobe nešto posebno stalo.
Bivša radna kolegica.
Nekako smo bile između poznanica i prijateljica.

Jutros smo imale "razgovore ugodne" zašto ja danas nemam vremena za nju.
Rekoh neka razmisli kada je posljednji put naš razgovor bio o bilo čemu drugome, osim o njenim mukama, problemima, dvojbama.
Već duže me to umara i ne zanima, a danas sam joj rekla neka se ne ljuti ali...ne da mi se.
Baš tim riječima.
Ne da mi se.
Više.

Možda sam okrutna, hladna, ali iscrpljuje me druženje s njom.
Ko vampir mi usiše pozitivnu energiju, pa prazna koračam doma, razmišljajući jel mi to treba.
Ne treba.
Samo djeci dopuštam da me tako iscrpe, a čak i njima velim kad je dosta.
I kad povlačim crtu.

Mogu vam reći kako je dobar osjećaj nekome reći što ga ide, što osjećaš i mirne savjesti olakšan ići dalje.

Uživam u tvom dobrom osjećaju :-)).

Zlica, i ja :)
Nedavno sam morala i majci reći neka se malo povuče.
U dobroj namjeri sve, a radi nered.
Malo se nafrljila u tom trenu, a sutradan : " Samo ti meni reci kad ja pretjeram"
:)))

Idem se i ja povući da nebi ča god krivo reka.

Rex, znaš ti i pravo kad hoćeš :)

Znam,znam ali ne mogu svaki dan.

Ponekad sam umoran,
ponekada sam
a ponekad odmoran
i sav razigran.

A ovo što kažeš je živa istina.Imao sam ja takve prijatelje i kad dođu kod tebe stalno o istome pričaju,repriza do reprize.Uglavnom se radi o žalopojkama kako nemaju dovoljno novaca za sve što trebaju,koliko su platili struju,vodu i ostale komunalije.kako je sve skupo.Uglavnom katasrofičarske priće.Pa opterečivanje drugih sa svojim partnerskim odnosima.I stalno slušaš jedne te iste žalopojke.Jednostavno se normalan čovjek od takvih razgovora treba odmaknuti.

Ljudi koji se ne znaju odmaknuti od crnila takvihh misli.ne znaju o ničemu drugome pa im treba ukazati na to da pćnu vedrije strane života sagledavati i ne opterečuju sebe i druge neminovnim stvarima.Komunalije će uvijek poskupljivati,novaca će uvijek nedostajati,nećemo uvijek dobiti ono što želimo i mnogo toga nećemo moći da promijenimo.Zato je bolje vedrijim stvarima da se okrenemo.Pa nešto ipak u našemu životu ima dobroga o čemu bi se moglo razgovarati osim o problemima.

Svi ponekad pretjeramo. Većini je dovoljno skrenuti pažnju pa pokušavamo ne ponoviti.
Najčešće smo sami sebi najbitniji :-)).

I kaže prija..... Svi vi mislite samo na sebe, a jedino ja mislim na mene......