Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Pročitala nedavno ovo i sjetila se njih.
Odnosno njega.
On nju voli više od svega.
Više od sebe, svog posla, svog djeteta, svog života.
Upoznali su se kad su oboje bili na prekretnici.
On promijenio posao i grad nakon rastave, a ona se ko utopljenik držala za slamku, zubima za zrak, nije nalazila izlaz iz braka koji to već dugo nije bio.
Dugo je u tom braku bila druga, treća, četvrta, muž joj je samo napisao na komadu papira kako on seli, ona može ostati u njegovoj obiteljskoj kući koju su skupa završili i renovirali, ali on joj ne može davati puno novaca za malu, kad se sredi, javit će se.
Ljuta, tužna, povrijeđena, ostavljena po tko zna koji put, ali i inatljiva, bijesna, preponosna, tvrdoglava.
Neda ona njemu rastavu, neda ona njemu da ode.
Hej, on davno već otišao, ima nekoliko godina, samo sad ti trebaš otići iz te magle koju zoveš brak.
Nije ona nikoga slušala od prijatelja.
Povremeno bi nam se pojadala, ali na kraju bi ponosno rekla kako neće dalje gnjaviti svojim problemima, ničiji život nije savršen i tema bi bila zaboravljena.
Onda je prije dvije godine u firmu došao on.
Optimist po prirodi, uporan ko mazga, sposoban, odlučan, šarmantan.
Bio je sve što njen muž nikad nije bio.
Pažljiv, obziran, ne preglasan da ona ne čuje svoje srce, a ne pretih da ne bi čula njegovo kako ubrzano kuca dok su blizu.
I pustila je zubima onaj zrak, izronila iz magle, pomogao joj je da se ohrabri, pa makne ponos na stranu, da napravi što je najbolje za nju i malu.
Odselila se uz njegovu pomoć.
On gradi snove o zajedničkoj budućnosti a zapeli su u kaotičnoj sadašnjosti.
Jer, ona zapravo ne želi bliskost.
Govori mu da nađe mlađu, manje umornu od besmislenih bitaka, neku koja će željeti sex više od jednom mjesečno, neku koja ne laže sebi i drugima o njima.
Samo par ljudi zna za njih.
Za druge je on ljubazni i susetljivi kolega s posla a "igrom slučaja" žive u istom kvartu.
To ona misli.
Drugi vide ali šute.
Čak misli kako njena kćer, klinka od 14 godina misli kako je on samo dobar prijatelj.
Ali, mala isto šuti, ne smeta joj što povremeno dođe na ručak, kavu ili pogleda s njima film.
A što mama radi kad ona ode kod tate, ne zanima ju.
Njoj su i tako misli u virtualnom svijetu fejsa.
Pozanajm je preko prijateljice preko 20 godina.
Njega poznajem kratko.
Bila sam s njima u društvu nekoliko puta.
Zanimljivo ih je promatrati.
On nju gleda ko božicu, ona je za njega sve što želi, a ona...
Ona njega ne gleda, mislim da ju guši ta njegova ljubav, smeta ju kad ju povremeno dodirne.
A on, ko svaki zaljubljeni muškarac skinuo bi joj zvijezde s neba, a ona bi mu tu zvijezdu, da joj pokloni zabila u dupe, tak mi se čini.
Pitam se zašto su skupa.
Ona iz zahvalnosti, očigedno, jer joj je bio sve kad je bilo najteže.
On jer ju voli, jer za njega nema druge i nikad neće biti.
Mislim kako se ona prepustila i čeka da on sam ode.
Jer ni prvi put nije mogla i znala otići.
A sad, otvoreno veli kako mu neće zamjeriti odlazak, a on planira zajedničko ljetovanje i sređuje njoj iza leđa godišnji u isto vrijeme.
Pitam se kad će on shvatiti da to nisu njegova vrata.
Može kucati, lupati, skinuti šarke, provaliti...ako onaj s druge strane ne otvori s osmijehom i ljubazno pusti unutra, nije to to.

muškarci i u 21. st. vole biti vitezovi....

jutro :)

inače, baš ne vjerujem u dugovječnost ljubavi u kojima partneri nemaju podjednake startne pozicije
i ne sviđa mi se kad je ljubav toliko zaokupljena sa sobom da oni koji tako vole gube osobni identitet i zanemaruje sve ostalo osim one osobe koju se voli

Jutro, meija
Da, on vitez a ona dijeva u nevolji.
Kad smo ih malo analizirale prijateljica i ja (ok, tračale ), ona je došla do zaključka kako on neće tako lako odustati, kako će to potrajati.
A ja sve mislim kad napokon progleda i vidi svoju ulogu u tom odnosu, kako će se osjećati.
Hm...

odustat će kad mu sve to postane naporno
sad mu je zanimljiva u svom zatvorenom svijetu u koji on želi ući. ili nju izvući van
izazov!

To je ona stara teorija da ljudi ne pate zato
što ih drugi ne vole, nego zato što ne vole
sami sebe...:))
Samopoštovanje se ne može tek tako kupiti,
to je osjećanje ponosa zbog nekih svojih
postupaka i odluka koje smo sami donijeli..:))

idem off...gadljikav je blog i jutros...čitamo se kasnije :)

Meija :)))

stavio sam styx na ignore! Sinoć mi je rekla da se opet udaje (3. put).

Ne mora biti...al ne bi me začudilo da je i muža tako tretirala......

(korekcija komentara: blog je gadljikav zbog komentara za jednom od zapisa, nevezano s ostalim..dobila sam po nosu, pa zato ovo :)

stavio sam styx na ignore! Sinoć mi je rekla da se opet udaje (3. put).

Nisam te razumio: Styx se udaje, ud-daje, prod-daje, mukte-daje,ili se stvarno
usrećuje 3. puta, treća sreća ako naleti na tajkuna? :))

Alane i Tomo, ajd malo prošećite sa zapisa.
Babe :))

Haha danas je tema pre komplicirana za moj skučeni mozak:)))))

sve mi se čini da mnoge žene uvijek više vole barabe i lole,
jer im je to kao....macho...a kao žele nježnog i pažljivog..
..možda je izlaz u bigamiji...jedan za po kući,a drugi za ostalo ;)))

Lijepo napisano, no ja pored svega mislim, da ona nije toliko inatljiva, već da čeka povratak svog supruga. Jest da je bila povređena, no ona bi ga po mom mišljenju primila da se on odluči vratiti.

fato,naravno da čeka onog koji ju "u mozak",ali meni nikada
neće biti jasno...zašto? trebala bi ga nogom u dupe i što prije
u zaborav,ali ne...ona voli onoga koji ju sjebe...mazohizam,ludost,glupost???

Slikaj ga.
Može ju voljeti do neba, kad ona ne voli samu sebe.
Glumi li on spasitelja?

Fato, ne čeka muža, vjeruj mi.
Jednostavno veli da joj ne treba nitko.

:)))
neznam

zapravo mi renko razuman

skajko nikako:))

doli:))

Mato, gdje doli ?
:))