*Babinjak*

Joe je zamišljeno promatrao proljetno nebo kroz prozor Šibenske bolnice. Sestra Matilda, gotovo je čitavu svoju smjenu posebno posvećivala Joeu, činio joj se simpatičnim i žalostilo ju je što je teško bolestan. Iako teško izgovarajući riječi, zbog zloćudnog tumora na mozgu, Matildi je povjeravao mnoge tajne, a ona ga je rado slušala.
Podsjećala ga je na Anitu. Mladu djevojku s kojom je godinama radio na promociji grada Primoštena. Bila mu je desna ruka, pametnica sa znanjem 4 jezika. Smatrao ju je zaslužnom za mnoge uspjehe, koji su pripisivani njemu.

Matilda je voljela slušati o Aniti. Jednako pozorno baš kao što je Anita znala slušati Joea.
Joe je već kao mladić počeo raditi za turističku zajednicu u Primoštenu i njegovi sugrađani su već tada znali da samo Joe može s takvom ljubavlju i neiscrpnom opčinjenošću svojim gradom, govoriti o njemu svuda i stalno. Kad je dobio asistenticu Anitu vrlo brzo su postali savršen tim. Ona je potpuno vladala administracijom, zakonima, dokumentacijom, poviješću i jezicima..a on je jednostavno bio čovjek od naroda, rado viđen, ugošćivan i poštovan.

Jedne davne večeri, kad je Joe već hvatao snove u svojoj baštinjenoj kamenoj kući u srcu Primoštena, na vrata je neumorno lupala Anita. Jedva je doteturao da joj otvori a ona mu je nestrpljivo skočila u zagrljaj. Iz džepa je izvadila pismo i pokazala mu ga, širokim osmijehom i sjajem u očima.
Dobila je odgovor delegacije UNESCO-a, koja je najavila svoj dolazak i iskazala veliki interes za primoštenske vinograde. U Joevo ime, pisala im je nekoliko puta objašnjavajući i predstavljajući taj veličanstven spoj teškog ljudskog rada, upornosti i vizije, koji su se suprotstavljali škrtoj, nemilosrdnoj i neplodnoj prirodi.
Joe je bio oduševljen. Cijeli svijet će znati za blago koje Primošten posjeduje već stoljećima.

Kad je UNESCO primoštenske vinograde proglasio svjetskom kulturnom baštinom i zaštićenim krajolikom, grad Primošten proglasio je Joea svojim prvim čovjekom! Turizam je procvjetao a mnogi sugrađani, koji su profitirali zbog toga, često su Joeu zahvaljivali i novčanim prilozima.

Anita je neumorno radila na svjetskoj promociji i ubrzo je fotografija vinograda osvanula na zidu UN-a u New Yorku, gdje stoji i danas.

2007. godine, Primošten je Anitinom zaslugom dobio i nagradu Zlatni cvijet Europe, kao najuređenije manje turističko mjesto.
U to vrijeme, Joe je već poprilično uživao u svojoj slavi. Primao je puno nagrada, novaca i gotovo da više ništa nije plaćao nigdje. Vrijeme je najviše volio provoditi u svojoj maloj skupini odabranih ljudi, te s ponekim turistom. Uglavnom po vrhunskim konobama ispijajući neograničene količine vina, od primoštenske loze Babić, proizvedenog u tim slavnim vinogradima.

Anita je i dalje uporno radila svoj posao u Joevo ime, sve dok je njen momak nije zaprosio. Tada je odlučila posvetiti se obitelji, podići djecu i svoj angažman oko promicanja primoštenske baštine prepustiti nekome drugome.

Joe to nije dobro prihvatio. Znao je koliko mu je vrijedna, ali joj to nikada nije priznao. Pa ni tog dana, kad je uručila otkaz. Izvrijeđao ju je i zaprijetio joj da u Primoštenu više nikad neće naći posao.

Matilda je primjetila da Joe već neko vrijeme šutke promatra nebo i ništa ne govori.
-Joe, o čemu razmišljate?
Polagano je skrenuo pogled i zaustavio se u njenim očima. Tihim glasom prošaptao je: Matilda, donesite mi papir i olovku.
-Pišite: ''Ja, Joe K. pri punoj svijesti i pameti, ovim oporučnim pismom sve što posjedujem, ostavljam Aniti B. Napominjem da su sve nagrade i priznanja, koja sam dobio za promidžbu Primoštena isključivo Anitina zasluga. Bez nje se ništa od toga ne bi dogodilo, jer ja sam svo vrijeme bio okupiran lokalnim aktivnostima. Nikada nisam prešao granicu Hrvatske i nikad nikome nisam poslao ni jedno pismo. Sve je to činila Anita i želim ispraviti nepravdu, koju sam joj svojom opijenošću slavom, priuštio. ''
Zatim je drhtavom rukom potpisao dokument i zamolio Matildu da ovo pismo pošalje Aniti.
Matilda ga je nježno primila za ruku i duboko dirnuta ovim činom rekla mu: Joe, vi ste legenda!

Kad je te večeri zaspao, spokojan i zadovoljan…više se nije probudio.

Lipo,.ali,..oni vinopradi sagrađeni,posađena loza,nakon 2. svjet.rata,a i slika ne visi u New Yorku.Dobro za priču,ali nažalost ,neistina.

meni bitna stvar Babić, a kaj se slike tiće slika vinograda slikana iznad marine Kremik visi u velikom holu zgrade UN još od SFRJ.

Jučer si komentirala da sam mislio da je Joe Joke s tipfelerom!

Ipak mislim u Ženevi, ne u NY.

(drugačija si. sviđa mi se promjena :)