*Babinjak*

Joe živi u malom selu Trebovec pored Ivanića. Ondje je odrastao i nakon smrti roditelja, naslijedio njihovu kuću. Radi u Čistoći a Valeriju je upoznao prije tri godine.
Konobarila je u lokalnom kafiću gdje je Joe često navraćao. Živjela je s roditeljima i štedjela novac za fakultet.
Kad su se prije dvije godine vjenčali, Valerija je dobila privremeni posao u administraciji poliijske postaje. Da bi zadržala posao, bile su joj potrebne barem dvije godine fakulteta i tada je predložila Joeu da pričekaju s djecom.
-Ne dolazi u obzir!! Mene u toj tvojoj računici nigdje nema!
-Kako te nema Joe?
-Znam ja kako će to izgledati. Na faksu ćeš upoznati neke tipove, pa ćeš s njima na kave i malo po malo to će te dovesti do toga da ćeš se ili skurvati ili otići s nekim od njih!!
-Ti nisi normalan? To tebe muči? A ne mogućnosti koje ćemo oboje imati ako odem na faks?
-Ne zanima me, nađi si posao u nekoj trgovini!

Ovaj razgovor vodili su nekoliko puta i koji god pristup, argumente i uvjeravanja Valerija primjenila, odgovor je uvijek bio isti.
Valerija je najzad pozvala Joeovu sestru iz Zagreba da ih posjeti i podupre je u namjeri da ode na fakultet.
-Dajte babetine jedne, sad ste se obje urotile protiv mene! Ako Valerija ode na faks, neka pokupi svoje krpice i gubi se iz moje kuće!
Joeva sestra preneraženo ga je gledala i zaključila: Joe, ti si idiot! Imaš pametnu mladu ženu, koja razmišlja o budućnosti a ti je svojom ljubomorom sputavaš! Zar bi ti bilo draže da i dalje konobari?
-Da je nastavila konobariti, nikad je ne bih oženio!
-Ma je li? To ti je bio uvjet? A da nije možda to što ti imaš 40 a ona 25?
-Ja sam svoje rekao i prestanite od mene očekivati da budem papak!

Čitavo selo već je odavno zapalo u depresiju. Posla nema, vrijeme kao da je stalo…kuće propadaju a mladi su uglavnom otišli trbuhom za kruhom.
Valerija ni nakon godinu dana nije uspjela pronaći baš nikakav posao. To ju je ubijalo i sve se više osjećala promašeno.
S Joeom je bilo nemoguće razgovarati o ičem suvislom, jer ono malo vremena kad nije bio u kafićima zanovijetao je. Te mu nisu ukusna jela koja kuha, te mu nešto nije dobro opeglano, te mu ide na živce što ništa ne radi a najviše ga je iritiralo što nikako nije zatrudnjela.
Njihov seksualni život sve je više ličio na brutalno ponižavanje Valerije. Više je nije nježno dodirivao i milovao. Sada je primjenjivao gruba povlačenja za kosu, snažna divljanja i zabijanja u nju a pri svršavanju najčešće bi urlao: Ajde jalovo moje…napumpaj se!!!

Joe nije znao da Valerija koristi zaštitu. Bio je to neki njen oblik pasivne agresije i karta za odmak. Napokon, Joeva sestra joj je ponudila smještaj kod sebe i Valerija je pobjegla od Joea.
Svakodnevno ju je zvao, pijan. Prijetio joj i vrijeđao je. Potom se ispričavao.

Kad je Valerija upisala fakultet došao je u Zagreb. Pod krinkom pomirljiva čovjeka, koji je došao razgovarati zamolio je sestru da ga pusti u stan.
Čim je ušao, zgrabio je Valeriju za vrat i pokušao je odvući iz stana:- Kurvetino, ti ćeš mene napustiti?? Prije te ubijem nego ti dozvolim da me tako osramotiš!!
Valerija se opirala gubeći zrak, a Joeva sestra žurno je pozvala policiju.
Obje su se dugo borile s njim dok nisu stigla dva policajca.

Joe je osuđen na tri godine zatvora.

Joe balkanjeros u przunu. Moga je dobit jos par godina

Ona je obrazovana i emancipirana, on je izgledao isti takav,
nakon 3 godine hodanja, trebali su se vjenčati...Onda joj on
iznenada kaže da bi bilo dobro da ona ode s svog posla, jer
da mogu živjeti od njegove plaće, ona ga u čudu pogleda i
ništa joj nije bilo jasno, ne znam kako je to poslije završilo,
jer se više nisam čuo s tom Iskričarkom..?