božićni darovi

Bija baja buf
Trif traf truf

Meni to bezze.

Idem u krpe.
Cmook!

kruh je tvrdi i friški...

nije to samo tebi
al štaš..
i to je način da se ljudi afirmiraju
i nađu si match
neki drugi smisao zaista ne vidim
ne ovdje

ma super je zamisli da je nema
na što bi to ličilo
drvo je glupo, cvijeće je glupo, leptir je glup, komadi su glupi, auti su glupi
nogomet hmmm
al politika e politika je...

ma politka je super, a rasprava o njoj uvijek može poslužiti kao alibi za vlastite promašaje.

divota je to kada uvijek netko drugi može biti kriv

aktivirati se, pokušati nešto popraviti, ili barem pokušati e to je već misaona imenica.

pustiš susjeda, rođaka, poznanika u politiku da se batrga i uvijek očekuješ riješenje baš kakvo tebi odgovara. ma i tata bi sine, ali toga nema.

turistički slogan
lijepa ova
mala zemlja a krivci nepresušni
bujrum

mantra koja se već dulje vrijeme provlači po medijima, a i šire je mantar o uhljebima. No gle malog vražička, kada se rsppiše natječaj za prijem u državnu, lokalnu, ili službu u javnim poduzećima onda ti isti žestoki protivnici uhljeba još žešće počinju lobirati da se baš njihov mezimac, mezimica ili rođo ubaci u službu.

gotovo sam siguran da nema nekog osobitog viška u tim službama i poduzećima samo što vjerojatno nisu dobro ustrojeni upravo zbog izmjena vodećih ljudi do kojih dolazi svakim izborima

jebu mamu politici i političarima, a za sekundu izjavljuju da kakav je to predsjednik vlade koji mi nemre dat posel

pa kako moš očekivati nešto od nekoga kome neprekidno nanaš nanu, za kojega pizdiš sve najgore, a pružaš ručicu želeći da ti je taj isti napuni.

a sad malo za cirkulaciju i popravljanje niskog tlaka za dežurne dušebrižnike koji vječito ponavljaju o kopanju po kontejnerima i gladi u Hrvatskoj

prosječan građanin u našoj domovini godišnje baci u prosjeku približno 90 kilograma hrane.

da dobro sam napisao, svaki od nas baci 90 kg hrane godišnje

svaki peti ispečeni kruh završi izvan trpeze

a te dobre duše samaričanske i nadalje patetično dozivaju savjest ostalih, naravno ne svoju jer oni se već dovoljno sikiraju mantrajući.

eto tako, ne preostaje mi drugo nego zaključiti da i nije tako loše. To je skromno, jer uopće nije loše. Samo kad se očekivanja usklade sa mogućnostima eto idile i divote.

eh sada opet moram dalje, a tako bi rado piskarao na našoj premiloj i predragoj iskrici.