*Babinjak*

...Joe stanuje u zgradi preko puta. Ima onaj opaki izraz lica. Za takve su nekad govorili da su 'markantni'...ali meni je to uvijek izgledalo zastrašujuće.
Nekakav sijajući pogled ispod debelih obrva, bore lica posložene u 'vojnu' formu a glat obrijani obrazi i brada ističu tanke usne stisnute u crtu.

Ogroman. Joe ima sigurno preko dva metra i moguće preko sto kila, nabitih u tamnu odjeću.
Viđam ga često, a jednom sam mu čula i glas. Na blagajni u dućanu. Ono, duboki bariton. Brrr

Takve tipove ne želiš naljutiti. Ne želiš ni biti blizu.

Danas me neki cucak pratil još od placa. Ono, u stopu. Ne znam zakaj mi psi oduvijek prilaze!? Kao da ne kuže da nemam ništ protiv njih, ali ja sam cat person!!! Ok, možda ga nisam trebala pomaziti. Podsjećaju me na neke muškarce...ono..malo im se nasmiješiš i odmah te počnu pratit doma!? ( :P)
I tako ja njemu (psu) lijepo objašnjavam da ja nisam njegova gazdarica i da ga nebum dovela doma te mu razumnim glasom kažem da ode doma! ili negdje već.
Izvrne se on na leđa i gleda me. Hoće da ga još češkam. Mislim...kaj ću sad? Moraš ga još malo pomazit, nisam bitch!

Fino ja njega pročeškam noktima, podignem se iz čučnja, okrenem i baaaam! Zaletim se u Joe-a...a njemu ispadne mala motika iz ruku.
Da. motika.
(điz...podsjetio me na neku stravu..a la Jack trbosjek..ili tak nešt)

-Hjoj...ovaj, gospon Joe...oprostite!
Podigne motiku, uspravi se...pa ne govoreći ništa pogleda me ..onim očima.
Jeza me prošla.
-Voliš li zumbule? - pita me svojim opasnim glasom.
-Ha?
-Zumbule? Voliš li ih?
-Ovaj..mislite cvijeće? Zumbule?....volim!
-Da cvijeće, nego što?
(kao da ja znam na što opasni tipovi misle kad kažu zumbuli??)
-Čekaj tu!
Zakorači svojim krakatim koracima iza grmlja uz stazu...i za koju sekundu eto ga s 5-6 zumbula. Pruži mi ih i kaže:
-Ove godine zbilja lijepo mirišu!

Zbilja, odmah sam osjetila njihov opojan miris.
-Pa...gospon Joe...hvala! A...kaj će vam motika?? - to je, za moj pojam bilo jako hrabro pitanje.
-Za cvijeće!
-Koje cvijeće?
-Pa svo cvijeće oko naših zgrada!
-Zbilja?? Vi održavate to cvijeće? Zzzz....ašto?
-Zato jer je lijepo!

Reče Joe...i ode svojim putem.
Za njim ode i pas.

Taj Joe je tvoj medo? Malo si previše zabrijala i ispadaš dosadna ludara! Sada ćeš me uvrijeđeno na ignore, ali to ja za tvoje dobro! Brzo ćeš prijeći na štrikanje, pa na goblene!

Super je tekst, naročito ovo, '(kao da ja znam na što opasni tipovi misle kad kažu zumbuli??)' :))))

Pamela dobro piše, mora nam reći kada joj je Rođendan,
da nešto smislimo za nju..:)

zgodna pričica :)

viš kako nije uvijek onak kak izgleda na prvu. i dobro je kad je dobro na drugu, pa se ugodno iznenadimo ;)

ako je Joe dobar, jesmo li tad 'mi' loši? .. ako stereotipski donosimo zaključke? Jesmo li mi dobri? Lako za Joa & zumbule..