Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Sigurno vam se desilo, ne jednom, da vam ljudi objašnjavaju kako ste ih pogrešno shvatili, riječi, postupke, poglede...
To još nekako i provarim.
Ali kad mi objašnjavaju sebe...iste sebe koje godinama poznajem, s kojima odrastam, s kojima prolazim i prolazila svašta.

Moj bratić, kojeg volim kao brata kojeg nemam, objašnjava mi kako nije previše pedantan, kako samo voli neke stvari da su na svom mjestu, neke postupke po određenom redosljedu, neke navike nikad ne bi mijenjao.
Ok, prihvaćam i poštivam, ali kada se obični šoping špeceraja pretvori u analizu svakog artikla, sastav, porijetko, postotak ovog, postotak onoga, dopusti da mislim kako je to malo pretjerivanje.
I onda ono što bi trajalo 15ak minuta, potraje preko sat vremena.
A kupovanje odjeće tek.
Svaka točka, svaki šav, svaki rub, svaki končić se pregleda...i svemu nađe manu.
Naljutio se na mene jer sam mu rekla kako je uvijek bio pomalo picajzlast i sitničav u tim nekim stvarima, samo ga volim, pa sam uglavnom prelazila preko toga.
Ali kad mi pokvari slobodno popodne, jer što je stariji, sve je teži po tom pitanju, a planirali smo još sve i svašta obaviti i usput se ispričati ( zašto ga je zaručnica ostavila ) nisam mogla držati jezik za zubima.
I naravno, malo otrovno spomenem i tu njegovu crtu koju određena nije mogla više trpiti, jer jesam brzopleta i eto ti svađe.
I onda krene objašnjavanje kako mi njega, SVI, pogrešno vidimo i doživljavamo.
I kolege na poslu, i starci i bivša i ja.
"Ali tako te svi vidimo jer si takav. I nije to loše, samo prihvati da zbilja jesi takav, malo manje budi strog i zahtjevan prema sebi. Ljubav? Nađeš osobu koja to vidi kao vrlinu, a ne manu".
I onda se sjetim svoje prijateljice i njenog muža kod kojih nema mjesta improvizaciji.
Sve se unaprijed zna, planira se i organizira u tančine.
Ja imam okvir, a onda stavljam usput stvari na mjesto.
Ne znam danas što ću kuhati u četvrtak.
Možda odem popodne na kavu, a možda ostanem uz TV doma.
Znam par stvari koje ću obaviti ovaj tjedan, ali neću dobiti živčani slom ako odem kod na šišanje u petak a u mirovinski u srijedu ili obrnuto.
Informacije u školi i roditeljski imaju zadan termin.
A kod njega raspad sistema ako nije po točnom rasporedu.

Nisam ja savršena, da se razumijemo, i svjesna sam toga.
I zabrijem krivo, pa povučem ručnu.
Izvor mnogih nesporazuma je nerazumijevanje drugih, a kako je tek kad ne vidimo i ne razumijemo sebe.
Uh...
Imam ja puno za raditi na sebi i u sebi.
O da !

:D

pročitala samo naslov i

ono, kad ti lik natakne plastičnu vrećicu na glavu i krene stezati a ti ko riba upiljiš u njega kroz etiketu sa cijenom... a on tebi: ne. ja nisam takav. bušim rupu štatije... samo kaži: ANANAS

Ojla :)

Čim netko počne o sebi pričati kakav je, acrazveze jezik do poda, trebali bi sve to staviti na rezervu, pa kad nam se da provjeriti da li je to baš tako, bilo u plus u ili minusu

Ananas :)))))

E da, meija...ja te takvim vidim.
A ako ti se ne sviđa što i kako vidim traži druge oči u kojima ćeš se sebi više svidjeti.

Kako ego radi kad nam netko da do znanja da mu nismo zanimljivi, napeti, ugodno društvo...ja sve lakše sebi u takvim situacijama kažem : " pa bar je iskren/a, a koliko je ljudi još na tom svijetu, idemo dalje "

Bolje vjerovati manama nego vrlinama jer prve se skrivaju, pa ako su uočljive, nisu fejk
Vrline mogu biti i osobni PR, s valutnom klauzulom i sitnim slovima na ugovoru :P

Savršeno mi je jasno zašto ga je ostavila zaručnica :-)).
Pobjegla djevojka glavom bez obzira :-)).
Ne znam. Ponekad se pitam jesam li takva kakvom me netko opisao ili ta osoba vidi sebe u meni. Pa još kad se dodaju snovi i želje da sam nekakva ... Nema tu onda više mene.
Vjerojatno više prihvaćati manje etiketirati.
Usput, idući puta kad ćeš s istim tim bratićem u kupnju pripremi se. Sat možda izgublkjenoig vremena, ali voli i on tebe i ti njega. Pomisli kolike si sate i žifce izgubila baš na ovom Weblogu s osobama koje te ne vole, a ni ne voliš ti njih. Kaj je onda jedan sat s blesavim bratićem :-)).

Zlica, mogao bi on traktate napisati o mojoj tvrdoglavosti i brzopletosti i još koječemu, znam.
"Trpimo" se mi od pelena.
Ali, ovaj put sam mu morala reći jer je to zbilja jedna od onih kapi koje su prelile čašu u njegovoj vezi.
A.nisu loš par, i mislim da bi se tu dalo možda nešto i popraviti dok ne prođe previše vremena.

Ovca, uopće se ne radi o tome da je onaj koji ukazuje na propust savršen. Dapače, naše mane nas čine prijemčljivijima na tuđe.
Probaj nježno, ono nesavršena ti nesavršenom njemu.
Ako želi čuti.
Ako ne, ne možeš živjeti njegov život umjesto njega.
Svi biramo :-)).

Razmišljam o vrlinama i manama.
Ja se jednom zaljubila, baš baš zaljubila u jednog koji mi je prvih mjesec dana uglavnom nabrajao svoje mane.
Rekoh, uspori, previše informacija, ček da onu od jučer isprocesuiram.
Njegovo je objašnjenje bilo, neka znam sve ono što on smatra lošim u vezi sebe, pa da na vrijeme odustanem od svega.
Ne znam jel bila taktika, al ja ga zavoljela unatoč svemu.
;)

Nedavno sam razmišljala o izlaganju vlastitih mana. To običavam, svakog "potencijalnog" upozorim. Ali počela sam se pitati nije li to nefer od mene.
Ono, rekla sam ti i sad izlazi na kraj.
Dajem li tako sebi dozvolu da se ponašam kako hoću?
Mrmlj. Komplicirano :-)).

Uzmi (me) takvu kakva sam ili ostavi :)

Ili nakon x vremena - sam si si kriv, kaj ti ja tu mogu, znao si kakva sam :P

Svi se "prezentiramo" najbolje što znamo.
Ili mislimo da je tako najmudrije, najpametnije, najbezbolnije, najjednostavnije...za nas.
A hoće li druga strana pobjeći od straha, ustreptati od uzbuđenja, zanijemiti od čuđenja, možda i ne razmišljamo.
Da...

Kajaznam..dobro je ostaviti nekaj i za poslije ;)

Ima i tu jedno pitanje, jel želimo sve zapravo znati :)

Ne?
Da?

Ovisi o sadržaju ;)

Ne. Ne želimo.
Svatko od nas je jednom napravilo nešto što neće ponoviti.
Ok, vjerojatno i više puta :-)).
Ali, ne moramo svoje pogreške, zezove, promašaje servirati.
Posebno ako ih nismo ponovili.

Ja se jednom prilikom, poslije, neugodno iznenadila, kako je dotični neugodan prema tetama u dućanima
A inače, krasan.
Aha ;(

I doziranju informacija u pravo vrijeme

Da, te usputne situacije, kad nismo samo 1 na 1, puno govore o nama samima

Ja ne želim sve znati.
To i djeci velim kad s njima imam neke probleme.
Želim znati bitno, oko čega se lomimo, gdje mogu pomoći.
A neke stvari ostavimo samo za nas.
Ali, svako malo okretati glavu...ni to nije pametno.

I signaliziraju nam kakav netko može biti i prema nama kad se ugase svijetla reflektora ili promijene interesi i omjer "snaga"

Ovca, to bi meni bila jako bitna informacija :-)).
To prema prodavačicama.
Vjerojatno nije ni svjestan da takvo ponašanje nije u redu, blago rečeno.

Vjerujem i da znamo puno toga, intuitivno, ali žurimo jer nam je tako ugodnije/jednostavnije/lakse

Zmirimo*
A možda i žurimo

:)

A nada?
Nadamo se da nije baš tako.
Da će se promijeniti.
Da će ...
Nada :-)).

Zlica, nije on meni na početku mogao reći kako je malo bahat u dućanu, jer on to ne vidi.
Al nije ovaj iz gornjih komentara.
On je simpa i prema prodavačicama i kumicama na placu :)

Samoob(m)-r-ane

Ne vidimo sebe tuđim očima.
Zato meni nekad moje klinke otvore oči :)

Ovca, taj nepristojan-neodgojen-s malim q... mislim da je frajer kad se tako ponaša.
Meija, samoobmana? Ili zaljubljenost?
Ima li tu netko malo sućuti za zaljubljene roze cvikere :-)).

Jedno m viška :-)).
On misli da je frajer :-)).
Ne ja :-)).

Kaj, pa i sama kad sam zaljubljena ne vidim prst pred nosom ;)

I imam gastrointestinalne probleme, poetski zvane leptiri, ali nisu samo to :D

Kad sam zaljubljena njegove mane mi tako simpatične, ljupke, to je dio njegovog šarma, prođe zaljubljenost, ako mane nisu postale Mane, onda ima tu šanse da se rodila ljubav koja uvažava, prihvaća i raste skupa s nama takvima nesavršenima.

Stara priča: Voliš kad voliš mane :-)).

Ideš strancima pričati probleme čovjeka kojeg ne poznaju! b b b ba ba baba