Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Na stranu šala, vezanje, igrice u krevetu i oko njega.

Moja majka je u braku mojih roditelja dominantna.
Ona odlučuje uglavnom o velikim i bitnim stvarima.
Otac se složi s njom.
Kad sam bila klinka nisam toliko kužila stvari.
Jer dijete uči ono što doživljava.
Bila sam sretna jer se moji roditelji ne svađaju, otac ne pije, ne galami, uvijek radi nešto, ima zlatne ruke, strpljiv je, blag.
Majka je jako vrijedna, nije nikad dala da nam bude dosadno, odmah bi nam dala "zanimaciju".
No, kako sam odrastala shvatila sam da i njemu daje zadatke, odlučuje, dirigira kada će se nešto napraviti.
Ona je moja majka, volim ju najviše na svijetu ali mi se ne sviđa njeno manipuliranje.
Manipulira šutnjom.
Ignoriranjem.
Nije nas nikad tukla, kažnjavala, oduzimala stvari, uskraćivala izlaske, igre s prijateljima.
Ali je manipulativno uskraćivala sebe.
Nosim ta gadna sjećanja, čak i traumu, može se reći.
Zato ne mogu podnijeti i ne želim bilo kakvu dominaciju u odnosima.
I sa svojom djecom trudim se imati ravnopravan odnos, nisam od onih roditelja koji govore :" Tako je zato što ja tako kažem, jer sam mama, a ti dijete"
Bilo bi mi lakše da me se boje više, ali znam da u njihovoj zbunjenosti kroz odrastanje strah od mene je najmanje što želim da osjete.
Teži je put djeci objašnjavati, satima razgovarati, ostaviti dojam da smo prijatelji pa si sve možemo reći.
Lakši put je lupiti šakom i nakon toga muk i muka.

Uglavnom, poštivanje i uvažavanje kod mene pali, nikakve igre moći.
U krevetu se možemo svakako igrati, kad dođemo do njega.

Hm...ovaj zapis odražava dominantan gard...il po mojemu il drugaćije nemre..... A nije krv voda ;)

Jab, može se i tako tumačiti.
Dominantno ne želim dominaciju ;)

Postoje osobe koje su 'rođeni vođe', a postoje i oni koji radije prepuste inicijativu....... I dobro je kad se takovi upare jer inače ne znaš jel gore kad oboje hoće odlučivat il kad to ni jedno nije u stanju :)

Da. Na naredbe reagiram pobunom. Jedino pomaže razgovor i argumenti :-)).

Uvijek je u vezi moćniji onaj kome nije stalo do veze...
Prosječna veza je jelo koje se jede od šlaga prema
ohladjenoj juhi, a rijetke veze su uspješne jer treba
uložiti veliki trud u razvoj sebe i veze...Manipulacije
ima stotine vrsta, žene tijekom povijesti kao slabiji
spol razvile su mnogo načina suptilnog utjecaja...:))

Činjenica jest da su odnosi ko klackalica, malo ja gore, malo ti.

Sama riječ veza sugestibilna je
i navodi ljude na vezivanje.
Odnos je već puno bolji pojam,
kako se odnositi jedni prema
drugima.

ako su ti roditelji još skupa onda su isti-dvoje ljudi nemože biti zajedno na duge staze ako nisu isti-uz malu opasku-ima pametniji I onaj drugi-onaj dugi je isturen.Kad istureni umre upoznaš pametnijeg-radim s ljudima-takav mi je posao-možeš mi mamu-tatu-sve najmilije ali to je tako-promatraj malo parove.i ja imamk roditelje-trenutno samo mamu.tata je otišao I od mame I svojim roditeljima

Kažeš..otac ima 'zlatne ruke'.....
Takav uživa u stvaranju, pogotovu kad ima nadahnuće, ali je obično lagano zanesenjak. Naprimjer, primilo ga da izradi prekrasan okvir za ogledalo i odjednom za njega ništa drugo ne postoji.
Tu treba nekoga tko će reći : Čuj stari, to ogledalo može i pričekati, najavljuju kišu...bilo bi preče pogledati što je sa onim pomaknutim crijepom.... :)

01, skupa su već 45 godina.
I funkcioniraju tako.
Ne kažem ja da je mom ocu loše, ali MENI se to ne sviđa.

Možda sam na naivna sa razmišljanjima da ljudi mogu imati koliko toliko ravnopravne uloge u odnosima.

Ok...tebi se to ne sviđa..... njima očito sviđa.... o ukusima se ne raspravlja :) Bolje je kad su ljudi različiti pa se dobro nadopunjuju, nego kada su jednaki pa se jedno drugom guraju u prostor. Što bi rakao moj stric... Ženo, tvoja je unutarnja politika.... a moja vanjska. :)

ovco, tamo gdje se ne zna čija je zadnja kod donošenja odluka, tu ode sve u klinac krasan.

djeca i roditelji nisu prijatelji. ukoliko roditelj nema autoritet tu su samo sretne okolnosti da djeca ispadnu dobro. Ne mislim tu na strahovladu.

Koliko smo god pokušavam teoretizirati o jednakosti, bratstvu i jednstvu, prijateljstvu i koječemu u obiteljskim odnosima, tamo gdje se ne zna koja je čija uloga - tko je roditelj, tko je dijete, tko je muž, tko žena.. ako i ide, ide na guranje.
tamo gdje svi znaju svoju ulogu, ide s lakoćem

ako je tvoja mama preuzela ulogu glavnog u kući, nema ničeg lošeg- ukoliko su se ostali presložili prema tome.

Inače, sretnije je rješenje kad ulogu dominantnog preuzima onaj koji je kompetentniji u određenom području..... i tako...iz područja u područje :)

jal ta dominacija ono domino šro se igra. Ono gdje ima duplo golo.

znaš što me sram reči: da je idealno biti samohrani roditelj jednog djeteta. Doslovno životna ideala. Kud ti tud i dijete, dogovarate se u hodu, uključeni ste jedan drugom u život, organizirate si slobodno vrijeme i imate za sebe daleko više vremena nego da je roditeljski par. Sama sam donosila ključne odluke, nitko mi ih nije minirao. I super.