otrovni web log..

"Vidiš, ne treba se plašiti rastanaka. Moramo ih prihvatiti kao normalno dešavanje. Običan kraj u neobičnom trenutku. Postoje raskidi, poslije kojih ti bude bolje. Shvatiš da si sve vrijeme bio jedina strana koja se trudila.


Noćima sjedila u zamračenom uglu sobe i molila Boga za spas. Spas čega? Ljubavi koja nikada nije ni postojala. Jer, da je bila, ne bismo kasnije plakali. U ljubavi nema suza, osim onih slučajnih – radosnica. Nema patnje. Nema jedenja sebe iznutra. Nema nezgodnog osjećaja u grudima. Ljubav je smijeh. Borba dvoje ljudi protiv ostatka svijeta.

Tu nema mjesta za međusobne laži, prevare ili namjerno nanošenja zla. Ništa ne boli čovjeka tako jako, kao kada mu neko najbliži sruši snove. Tu sve padne. Čovjek se polomi na hiljadu djelića. Ma na milion i još više. Zato, ne plaši se rastanka, strahuj od življenja u bolu. Jednom kada umreš, poslije ti umiranje postane navika. Ubijaš sam sebe, tražeći ono čega nema.

Nikada ne možeš naći u površnim ljudima, duboku emociju. To je isto kao kada da tražiš pažnju od pohlepnih. Stid od besramnih. Vrijeme od ograničenih. Zar je moguće dobiti sreću od onih koji ne znaju šta je sreća? Nemoguće je. Zbog toga i kažem, ponekad moraš otići. Lako je naći vodu u pustinji, zlato ispod zemlje, sunce na oblačnom nebu.

Teško je naći čovjeka u nečovjeku"

a i ti ga rano ujutro nedjeljom :)

https://www.youtube.com/watch?v=ewH5K8WbjPQ

rekao bih..da,tako je....a onda bih,postiđeno,morao priznati...
da imam i sam "puta na glavi"...i samo pogledati u pod mogu.
( lijep zapis za jutarnje razmišljanje :)) )

Ola otrove :) PREdobro ti je ovo. Ovo je istina: Jednom kad umreš, umiranje ti postane navika :))

i ovo : Nikada ne možeš naći u površnim ljudima, duboku emociju. To je isto kao kada da tražiš pažnju od pohlepnih. Stid od besramnih. Vrijeme od ograničenih. .... AMEN.

u nekom smo trenutku vidjeli i osjetili postojanje toga

što se kasnije desilo sa time
teško je objasniti

svejedno, lijep ti je text

Sve ono nakon postane zacarani krug dok se ne odlucis nekako iskoprcati iz njega..

kada znaš,iskoprcaj se..neodustaj. :))

Iskoprcala se odavno..sada cekam neki novi krug :)

eh...do te konačne odluke, prođe ponekad vječnost u preispitivanjima: Ma..ne, nije moguće. Možda sam ja nešto krivo shvatila. Možda je problem u meni. Pa razgovori, pregovori...prepucavanja....pa deformiranje čitave sebe, pa molitve ližući oltare, pa tone utjehe kod prijateljica, pa muk...pa otupjelost...pa pokušaj priznavanja sebi da ovo ne može biti dobro...pa pokušaj prihvaćanja činjenice da će se sve morati razbucati...pa pitanja: ajme je li ovo moj život...i tako. ... Tek poslije realizirane odluke, shvatiš da si to trebala puno prije razbucati i priuštiti si sreću :)

A odustajanje od pogrešnih ljudi je nešto najbolje što možeš učiniti za sebe :)

E da Pam slazem se sa tobom..svaka stoji :)

u tim smo "pogrešnim" ljudima vidjeli nešto
nešto što smo uvelike i svojim postupcima zatrli

to nešto živi i dalje unatoč našoj nesvjesnosti toga
tako to biva sa interakcijama
ne donose nam uvijek ono što očekujemo

Hm..i ne nasjedaj na pokušaje povratka! Pogotovo u stilu : Bio sam glup, sad shvaćam...promijenio sam se...ti si najbolje što mi se dogodilo..bla! Ubrzo bi opet bilo sve kao i prije.

Nego sorry...nekad se zanesem u ovakvim temama, odmah mi navru sjećanja i iskustva! ://

Ma samo ti daj..a jednom glup uvijek glup..kada se teskom mukom podvukla crta nema vise nazad..kirurski rez..to ti je kao kad imas neku ranu pa je stalno kopas i stalno te boli..uvijek je tesko odluciti se na amputaciju ali kada se odlucis vise nema povratka..boli neko vrijeme poslije zaraste..ostane oziljak ali zivot je to..

E baš tako! Mada ponekad služe i kao podsjetnik - Hej, ovo mi je poznato..ne, ne...ne bi išlo opet :))

Podsjetnik da takve treba spucat na prvu :) a ne cekati cudo..

hehe...nema tu kruha :)

rastanak je digitalan...sve ostalo je analogno. suvišno je preispitivanje ako dijeliš sve ono što imaš