Važno je umrijeti mlad - što kasnije....

Link

Link

Jana je žena planina, :)

Jana je osvježenje Bloga..:)

morala sam si zacajhati the waterboyse

Još ima vatre u njoj, tj. lave, :)

uvijek jimi
kad je nebu..onda ni mene nebu

:)

https://youtu.be/POaaw_x7gvQ

https://youtu.be/l4vk1HcsaFQ

MetalGuruMessiah zna imati dobre obrade

Through meditation and introspection, learn first to love yourself in the soul way, by sensing the hidden joy of your own being. Then, with that egoless love, reach out to touch your spouse, your children. Refine your love so that it becomes more and more pure; so that it contains less of the consciousness of „I and mine“. Love your family as you love yourself: for their souls, not merely their personalitis...:))

predivno nešto
hvala je slaba riječ

aj em jana..du ju spik po naški

nema na čemu perce :)

https://youtu.be/r97RIR5h-sQ

češljam deep46blue...čisto pristojan metal
https://youtu.be/jEvDVkHbefY

PRIRODA DUHOVNE ATRAKCIJE I LJUBAVI

Istinski duhovne osobe iskazuju zdrav razum i praktičnost, visoku energiju, stav nepristranosti i vedrine, kao i neprestani trud da uspostave odnos sa svime što im donosi život. Korijeni duhovnosti su naravno, duboka unutarnja predanost Bogu, želja da ga se zadovolji i nesebično služi, i na kraju da se ujedini s njime u Božanskoj ljubavi. Međutim, ti dublji osjećaji, nisu za javno iskazivanje. Izvanjski se oni manifestiraju u ljubaznosti, prijateljskoj brizi, suosjećajnosti (empatija) i ostalim duhovnim kvalitetama.

Smirena osoba odražava spokoj u svojim očima, profinjenu inteligenciju na svom licu i pravilnu osjećajnost u svome umu. To je osoba odlučnog i hitnog djelovanja, ali je ne potiču impulsi i želje koji joj se iznenada javljaju.

Nespokojstvo, je to što uznemiruje i raspršuje um – zamučuje viziju uzrokuje nesporazume. Emocije i promjenjiva raspoloženja zamučuju našu viziju. Većina ljudi ne djeluje u skladu iz razumijevanja, nego u skladu sa svojim raspoloženjima. Kada dvoje ljudi osjeća neograničenu međusobnu privlačnost, kada su spremni da se žrtvuju jedno za drugoga, oni se istinski vole. Željeti savršenstvo voljenoj osobi i osjećati čistu radost misleći na tu dušu, božanska je ljubav, to je ljubav istinskog prijateljstva.

Yogananda je iz toga razloga onima koji su se željeli dugoročno vezati preporučivao prvo da potraže duhovnu kompatibilnost sa svojim izabranicima, pa tek onda mentalnu, emocionalnu i fizičku. On vezu nije vidio samo kao ispunjenje želja, već što je mnogo važnije, kao mogućnost da se nauče temeljne duhovne lekcije: Nesebičnost, odanost, ljubaznost, poštovanje i povjerenje...:)))

metal je čist korektan
al ljudi koji su samci
trebali bi izbjegavat slušat tu stvar

zlecal si me skay duljinom teksta :)
ajd to ubuduće nasjeckaj

joj perce...metal je najbolji kad si sam
i nemrem odoljeti...da ne ih ne linknem:
https://youtu.be/ZBFYtiJ2RIc

samo slušam :)

kad jednom shvatiš
da sam možeš uvijek
tada se prestaneš bojati ičega
i ništa ti drugo nije važno

bud..si navek bil poslušni dečec :)

šmrc...suze mi krenule od zijevanja...laka mi noć...što i vama želim :)

neš se morat dizat pred jutro na pišanje :)
laka ti noć
https://youtu.be/3LDM20EuVzU

gasim svjetlo, LN

Nego da vidimo ča ovdi ima?
Prvi link odličan,puno teksta,
ima se ča za slušati i čitati.

Slikica,Fuji ili kilimangaro,
tko bi ga znao,slični su ka
većina vulkana.Bit će da je
Afrika ipak u pitanju.

Personifikacija lave
ukazuje na ženske
osjećaje prave,
njezine osjećaje
koji žare i pale.

Boga mi,ovih dana su mnoge užarene.

Sve u svemu savršeno s puno stila,
pogođena kompozicija da bolje nema.

mmm hvala Rexy :)

vrijeme je vatre...to mi je najmilije doba

https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=20760&log=510460
treba fino 'sići' s uma i otvoriti srce...glupo zvuči, al ne onom ko je probao i tko zna

hmm...e sad...ak nema sexa...utješna nagrada je obrana od mentalnog i emocionalnog ludila
trebalo bi se družiti...partijati...popiti koju čašicu više
ali :(
imam osjećaj da sve više zombija koji se nisu u stanju aklimatizirati....baulja okolo

bez klime se teško aklimatizirati i sexati pri ovim temperaturama
a čašica više pomogne da se zaboravi

a o zombijma radije ne bih

ne bih ni ja....:)
baš si čitam 'mekousnu'

čul sam za mekousne ribe

lijepo je kad ribice imaju meke usne :)

Jednog mirnog postvečerja pokucah tiho na vrata dežurnog u solinskoj policijskoj postaji. I taman kad sam… molim? Solin, da Solin. Znate li što o tom ubavom mjestašcu na obali najljepšeg mora na svijetu? Ne znate? Dakle, ovako. Solin je gradić koji… da, dobro zborite, mudra damo… koji se nalazi blizu Splita samo… recite vi meni, sjedokosa, gdje je i što je bio Split kad Solin, iliti ondašnja Salona, kako ga nazivahu, bjehu središtem rimske provincije Dalmacije? To što se on danas nalazi blizu Splita koji je, uzgred budi rečeno, mnogo veći od njega, to je samo jedna od njegovih karakteristika po kojoj ga ne bi smjeli pamtiti. Hoćemo li Trogir, Nin, Knin, Ozalj i druge stare hrvatske kraljevske gradove pamtiti samo po tome što se nalaze u blizini nekog većeg mjesta? Dobro, i Split ima bogatu povijest, ali zapamtite: Splita nije bilo kad je Salone bilo, pa, bogme i preko dvjesto godina! Toliko da se zna. No, gdje sam ono stala?… Ah, da… Ali, prekine li me još netko u izlaganju, sljedećeg lika ove priče ću zamoliti da nabaci svoju metalnu narukvicu na njegove ručice pa nek’ se pjeni kao ona voda što protječe ispod mosta Prvih poljubaca. Dakle, uđoh u sobu dežurnog policajca u solinskoj policijskoj postaji. Mladi policajac, tankih, bezličnih i blijedih usana (izveo tri skoka preko brzaca pa stoga spolno zreo) imao je prijatnu boju i uredne crte lica, ali samo dok nije podignuo pogled prema meni. Potom mu je sve poispadalo iz ruku, problijedio je baš onako kako ja izgubim pigmentaciju kad mi se približi neka neotesana sirovina od mužjaka potočne pastrve, počeo je zamuckivati kao da je ugledao nekog svog pretka koji je upravo ustao iz groba i počeo govoriti tečnom brbljavštinom, a cijeli život je bio poznat po teškom mucanju.

— Tko… tko s… tko ste… ste vi?

— Dobra večer, ja sam mekousna pastrva, zovu me još i Solinka, endem sam i jedina mjesta na svijetu gdje me možeš pronaći rijeke su Jadro i Žrnovnica. Ako baš želiš znati, tu sam preko pet milijuna godina, a ti, možebit, nisi ni pet mjeseci u ovoj postaji.

— Oooo… ohoho… ende… kako… kako ste rekli… ah, da… pa, izvolite… gulp (knedla)… endemična moja gospođice… izvolite sjednite, sjednite… – ušeprtljao se mu(r, ž)jak, grozničavo tražeći nešto po stolu – izvolite sad ćemo mi zapisnik samo da ga nađem… ah, bravo, evo ga tu je…

— Dakle, ime i prezime, ili ime ili prezime, ili bezimeno ali s nadimkom… aaa čekaj! Najprije OIB! Štaa?! Kako ste rekli? Opet Idiotska Birokracija, dobro, stani… ooopeet i… idiot… ska…

— Ma čekaj muržjače – počeh gubiti živce – hoćeš li i JMBG? Evo: Ja Moram Biti Gornjotočna… Stani, budalo, dok ti upišeš podatke izumrijet ću! Slušaj! Pamti i proslavi se! Najprije, zabrani automobilski promet uz rijeku. Svaki put kad se mrijestim natovare mi takovu buku na leđa da je prosto neizdrživo. Vidjela bih ja njih kako bi spolno općili da im dva konkorda zuje kraj ušiju. Drugo, što rade tvoje kolege po vas dan? Zašto ne legitimiraju i ne izbace s naših večernjih šetališta one nepoželjne udvarače, one kicoše – potočne pastrvare? Kad neka neiskusna mekousnica popusti onda šaljete znanstvenike da promatraju onu riblju kopilad, onu mlađ kojoj mekousnost služi samo za novo koketiranje s neotesanim pastrvarima. A nas, autohtonke optužuju za hibridoidno ponašanje. A da ne govorim o kalifornijskim pastrvama – kurtizanama što bi smazale i šou i Opru zajedno. Kako će se one nahraniti ako nama ne budu otimali mekousne zalogaje? Treće, ne pregrađuj i ne usporavaj vodu jer u sporoj, a toploj vodi premalo je otopljenog kisika. Hoćeš li da se podavimo?

–… Da se poda… vimo… dobro – švrakopisao je muržjak.

— A pogledaj mene, ha? – rastegnuh se mazno – jesi li u vodi vidio što erotičnije od mojih mekih usana, mog svadbenog ruha… Znaš li da kada zatreperim svojim zanosnim tijelom, kad repom podragam šljunčano dno rijeke prije nego ću odložiti jajašca, onim napaljenim mužjacima i tvrda usta izlaze na meka usta? Nije li šteta ovu rijetku vrstu istrijebiti? Što će reći učiteljica života?

— Eh – počeše se mladac po zatiljku – ne će reći ništa, umrla je jadnica prije pola godine… rak na plućima.

— Rak na škrgama?

— Na plućima, na plućima.

— Ma ne govorim ti o tvojoj učiteljici iz osnovne škole, murjakoviću, već o učiteljici života koju Poviješću nazivaju. Ah, jadne li mene na koga se namjerih…

— Što vi, zapravo, hoćete? – malo se ljutnu policajčić.

— Ta, rekoh ti već, ali, dobro, ponovit ću: Hoću kisika, mira i seks… ovaj… seksualnog neuznemiravanja. Da, da, i još nešto hoću. Hoću da ne cenzuriraš moja pisma koja šaljem svojoj dalekoj rođakinji koja obitava u crnogorskoj rijeci Zeti, a ima prekrasno ime: Lipijen.

— O lipi te vrag večeras na mene namjerio – promrsi za sebe mladi policajac.

— Molim?

— Ništa, ništa… Samo velim: predivno ime, zaista. Tako je i moja majka koja je živjela na selu nazvala svoju kozu koja je vječno bila žedna. Ustvari, najprije joj je dala ime Li, a kako je ova stalno srkala tekućinu, mater je stalno sebi u bradu mrsila Li-pije, Li-pije… i tako… ma, nema veze… ne obazirite se vi. Evo… sve vaše primjedbe ću zapisati pa proslijediti. Bit će i načelniku drago, ne dolaze mendeni svaku večer u ovu postaju.

— Endemi, mladiću, endemi… Uostalom, jesi li vidio spomenik podignut meni u čast, a otkriven pred neki dan?

— Spomenik? Ma gdje? – snebivao se mladić.

— Eno ga u riječnom rukavcu, s lijeve strane Mosta prvih poljubaca.

— Ono?! Vidio sam vidio… šta, zar ono nije spomenik dupinima?

— Dupini su tebi u glavi, neznalico. Kakvi dupini… zar u rijeci i zar one veličine?

— A što ja znam, danas je sve mog…

— Huuuraaaa!! Unutra smo! – banu nekakva debelousna i debeloguzna muržjačka ljudeskara u prostoriju, mene ni ne spazivši – Daj viski, Vilko! Willkommen Unijo! Sad još samo Amerima da se pričvrljimo, recimo da nas prime u Kalifornijsku uniju, bilo bi kalifornijske pastrve u Jadru koliko hoćeš, a Vilko!

Sakrih se iza vješalice jer ovog je, izgleda, majka othranila na cijelom stadu žednih koza.

Masnoglavi se pjenio nesmanjenom žestinom, lupajući mog štrkljastog sugovornika po leđima:

— Vilko, upravo su nas ravnopravno primili u Europsku uniju! Ho-ho… veseli se mladiću…

— Dobro, dobro, veselim se, veselim se… nego… tu je… – smeteno počne Vilko (saznah mu i ime) glavom pokazivati u mom pravcu.

— Je, mladiću, tako je… tu je i Češka. Pravilno zboriš. Oho-ho, galebe mali – šeretski mu namigne punomasni – bit će opet Čehinja, tako mi kozjeg mlijeka (evo ga).

Ponovo ga snažno lupne po ramenima, ne primjećujući što mu Vilko, zapravo, želi kazati.

Vilko na spomen Čehinja spusti glavu zarumenjevši se. Na tren je zaboravio na mene.

— Hajde, bogati, što si se odrvenio. Kao da ja ne znam što bi ti. Možda bi ti radije neku Norvežanku, ha!? A vidi… one su crvenokose i nisu u Uniji. A ja znam da ti mrziš sve što daje na crveno kao što to čine i oni bikovi u Pamloni… (Počeše se po masnim naborima brade)… Je li ono u Pamploni?… Ma, nema veze… Nego, slušaj (ponovo se raznježi rastegnuvši debele usne)… Priđeš tako nekoj blond Čehinji na plaži koja je izgorila kao…

— Riba! – bubne nervozno Vilko.

— Kao rak, Vilko, kao rak.

— Kao riba, i to mekousna… mekousna…

— Šta mekousna, Vilko, mekousna je Čehinja, kakva riba?

Vilko, u srazu s ovim kozjim živoderom, nije imao ni snage ni živaca i jednu jedinu riječ iz sebe više istisnuti. Samo je rukom nijemo i unezvjereno počeo pokazivati u mom pravcu.

Zajapurenko je, u nevjerici, okrenuo glavu kud je ovaj pokazivao. Kad me ugledao nekoliko trenutaka me, jako otvorenih usta i izbuljenih očiju, zapanjeno promatrao. Ja sam namjestila svoj najmrkiji pogled, no, izgleda da nije bio ni potreban. Punomasni je, glavom bez obzira, izletio iz prostorije, kao da je ugledao nekog punomasnijeg češkog policajca koji ga je došao priupitati što to on namjerava po plažama činiti s njegovim platinastim zemljakinjama.

— Upomoć! Uzbuna! Prepad na postaju! – te i još slične gluposti je počeo izvikivati na hodniku.

Što mogah drugo nego pred ovolikom količinom ljudskog lakrdijanja šmugnuti nazad u Jadro.

Vilko je trčao za mnom: — Zapisnik! Zapisnik!

Ma kakav zapisnik, štrkljavi, vidiš li da će ovaj cijelu policijsku postaju na mene nahuškati. Još ću i linč, na pragu svog doma, doživjeti.

E, moj tvrdoglavi ljudski rode.

Jednog dana kad ne bude mnogih iz tvoje i moje vrste, kad se do zla boga prorijedimo, unakazimo, sjedit ćeš, samodestruktivče koji preživiš, nad presušenom rijekom i pitati se zašto me nisi poslušao, zašto si tako bezdušan prema duši ovog dijela svemira – prirodi zemaljskoj. Rijeke truješ, šume uništavaš, zrak zagađuješ. Nisi li dovoljno puta bio upozoren? Razvio si sjajnu tehnološku memoriju, sasvim normalno, jer sam slabo pamtiš. No, ta tvoja silna tehnika zbori samo kad je ti pokreneš i govori samo ono što je tvojim ušima ugodno slušati. A što kad ti prsti zakržljaju, udovi se osuše, jezik u ustima se istopi? Što kad je ni migom više ne budeš mogao pokrenuti, kao što ovaj tvoj Vilko-Trsko ni najnervoznijom mimikom nije bio u stanju upozoriti punomasnoga da se još netko nalazi u prostoriji? I zar ćeš u Uniju s tim punokvascem koji je naposljetku napunio svoje gaće kad me ugledao? Solinski, splitski, ljudski čovječe, potomče starih Ilira i Slavena, subesjedniče Rimljana, suplemeniče, danas, tko zna kakvih Europljana. Hoće li ovi kojima hrliš plakati zbog tvog nehaja kad imaju dovoljno i svoga? Znaj da će ti, moguće, biti kasno kad poželiš čuti riječi koje je proizveo netko drugi, a ne tvoji aparati i aparatčici, moćne riječi. Nemoj se iznenaditi ako one niotkud ne budu dolazile. Slobodno ti tada bilo obratiti se tvojim slatkousnima i zlatousnima pa i mekousnima, ali samo onima koji se ne mrijeste u gornjem toku ove rječice, no, vidjet ćeš što će se dogoditi – iz njihovih grla će izlaziti samo nekakvi zvukovi hrapavog struganja…

(Poslije ove tri točkice slijedi ono odmahivanje glavom kojim se, vi, ljudska vrsto, često služite kad iskazujete beznadnost, očaj, tugu. Da, osjećaji su to koji neizostavno idu uz tvrde, stisnute, naškubljene usne.)

Do tada tiha solinska, ljetna noć i serenada: Noćas ću draga tebi šaptat nježne (mekousne) riječi, noćas ću tebi reći…
autor: Zlatko Tomić

baš me zanima koliki se tekst može pod komentar kopipejsnut :/

mislim da more poveći
nisam provjeraval al stane uvijek puno

svaka čast iskrici
stvarno su rastezljivi

pada mi na pamet još ponešto :)
al lijepo je i uživati fleksibilnost

skoro sam mekousnu opet zakeljila :)
jedva sam je se otarasila...bate ko čičak...
:))
https://youtu.be/Rve03u7oEvI

ponekad nam se nekaj tak prikelji
da to počnemo doživljavati kao dio nas

i meni se to dogodi
pa kad mi neko to otkelji
hodam okolo ko bez dijela mene

lijepo je kad nastavite sa stilom :)
samo slušam i uživam

https://youtu.be/MYxAiK6VnXw

bok bud :)

perce...to baš nije dobro

ak nisi sam skompletiran
i zadovoljan
teško da možeš takav nekog drugog usrećiti

i takvi okolo na druge ljude utječemo
a utjecaj je zadovoljstvo ili nezadovoljstvo
a koliko znam po sebi...život je prekratak da se non-stop bavimo tuđim nezadovoljstvima

ola, Bud :)

usrećivanje mi nije sklono zadnjih mjeseci
a štaš...
naletiš na brzace, malo te spohiću i pretumbaju
pa opet uđeš u mirniji tok
odmoriš i pegleš dalje

peglaš*

tuđe me nikada nije zanimalo

ak je moje, onda je i nezadovoljstvo drago

nije sve tak crnjak
takvi trenuci su idalni za iskoristiti i pretumbati jebeni namještaj u glavi i guzici
samoća zna biti jako produktivna po tom pitanju
ne velim da smo mi nekaj sjebani
ali nezadovoljstvo je znak da bi trebalo nekaj prezidati ili neku generalku obaviti :)

*idealni

idem sklofati tipkovnicu :)

generalke se delaju kad je motor na izdisaju

moj još čist fino vleče
i ne troši ulje :)
mislim da bu me zdural i bez većih zahvata
malo štelanja i redovito održavanje je čist dovoljno
zadovoljan sam ti ja sa sobom
a to kaj me drugi ne prate, tu ti ja nemrem puno
mogu pomoći ak me se zatraži
i to je sve

hmmm
vidiš...a ja sam mišljenja da se uvijek može bolje

dijelim to mišljenje
al nemre se nikaj na silu
i po svaku cijenu
najbolje je kad stvari dolaze smireno, i logično se nadovezujući bez silovanja i upiranja
svako moje inzistiranje na pospješenju bilo čega polučilo bi neželjene posljedice
iako, realno gledajući, imalo je smisla

nekome je uvijek potrebno više vremena i odmaka
da bi uvidio ono kaj ja vidim puno prije

po tvojem zaključujem da gajiš nadu
i ak se ne realizira...opet se rađa nezadovoljstvo
tj. tvoje zadovoljstvo ovisi o nekom drugom

samo bi luđak otjerao nadu :)
a zadovoljstvo je relativno

zadovoljan sam i kad izvršim sve zadatke na poslu
i kad uveče legnem sit i smiren

lijepo je podijeliti to zadovoljstvo s nekime
al neć se ubit ak ona to neće

mene uopće ne drma spoznaja da ću od sad pa ostatak života provesti sama
pa kaj...
al bi me jako drmala spoznaja da sam zbog tog očajna ili nezadovoljna

ne drma me spoznaja da živimo u šugavoj državi
al bi me drmalo da se ja za sebe i najmilije ne znam postaviti i lepršavo uzeti svoj dio priče

i jebe mi se ko će kako i za koga glasati...jer toliko znam da većina pobjeđuje
al bi se ubila kad bi mi to bila životna preokupacija i kad bi to remetilo moj život

tako i u ljubavi i u poslu i di god hoćeš
samo o meni ovisi kak ću se ja osjećati

politika mi je zadnja rupa na svirali
čak više niti to
a dali ću naići na nekoga tko će samnom htjeti dijeliti
to ostavljam sudbini
važno mi je znati da imam što za ponuditi
i da nitko neće biti razočaran time

drago mi je da to ovisi o tebi
kad se osjećaš dobro

uvijek gledam širu sliku
sve je to povezano
naravno...ak imaš nekog makijavelija na poslu...sex doma obično bude tanak :)

nafčil sam ne nosit doma posel
i na posel probleme od doma

jedino tak stvari funkaju na oba mjesta

ja sebe posvukud nosim u jednom komadu
nisam robot
jer..ak sam se danas dobro poševila i kolege na poslu budu osjetile moju dobru vibru
ak sam sjebana...hmmm
i zato ne dozvoljavam nikom da me sjebe
nije mi teško odrezati utjecaj takvih ljudi koji to čine

to je doduše pomalo u suprotnosti sa tvojom tvrdnjom da jedino ti odlučuješ
kako ćeš se osjećati
al ok
moguće je da i ti imaš poneki loš dan

ne perce..to znači da sam otvorena prema svim ljudima i ponašam se onako kako bih voljela da se oni ponašaju prema meni
ako to zloupotrijebe...uopće mi nije problem otkantati nekog

ako ti netko želi zlo
jasno je da ćeš se odmaknuti
to je čak i reflex
al zaista želi zlo

nema drame
opraštam brzo...dajem i drugu i treću šansu
al da zaglibim s nekim ko mi crpi zadnje atome energije...nema šanse

etogac....ok...znam da sam frik
pretpostavljam da ideš na spavanac
a mene čeka neka zanimljiva knjiga
ln perce :)

nitko dobronamjeran nije sa tobom da te crpi
to je zdravo polazište za sva događanja
ponekad nam izgleda kao da nas neko prca
a on nas ustvari centrira
naposljetku, da je zlonamjeran, teško da bi se i zatekao u mogućnosti da to čini

laka noć i tebi Janardana :)
bilo mi je zadovoljsvo proćaskati malo prije počinka

ak ima potrebu mene centrirati
onda je definitivno sam zrel za to
stvar je u tome da nemremo postići zadovoljstvo sa nekompatibilnim osobama
i ak imamo i zrnce pameti u glavi to ni ne pokušavamo
uvijek neko najebe i bude zašteman jer mu siromaku nešto strši i ne prijanja uz onog koji po svijetu hoda sa štemajzlom :))
ajd...ugodna ti noć :)

:))
strši