Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Nakon prekida uvijek je gadno.
Nekome je malo teže, nekome se otme uzdah olakšanja.
Vele da manje boli onoga tko odlazi.
On je donio odluku.
A ostavljeni su tada obično u milijun pitanja kako nisam vidio ovo, kako nisam shvatio ono.

Meni je otac samo jedan savjet dao kada sam se rastala, a ima veze sa djecom i odgojem.
"Daj sve što možeš dati, ljubav, sebe, vrijeme, novac, ali ništa ne očekuj niti traži zauzvrat. Niti zahvalnost, niti da ti vraćaju kad odrastu, daj koliko možeš, a ostavi samo sebe malo sebi"

Tako ja radim. I griješim.

Kakve to ima veze sa gorčinom dana poslije?
E, vidite, ja se dajem, kada sam s nekim do kraja, jer nikad nisam dobro kalkulirala osjećajima.
I odlučim biti SRETNA dok god nam je oboma dobro, pjesma.
I kad se desi da ne pjevamo više skupa u tonu, nema plesa, nema sreće, kratko tugujem.
Jer sam sretna što sam uz nekoga uvećala svoju sreću.
A znam biti i sama sretna.
Ali i to je odluka.
Koju sami donosimo.

tata..mudar čovjek!

ojla ofco :)

https://www.youtube.com/watch?v=TMtQ8ozqKXc
e al pazi bez riječi je najbolje. nit smo mi oratori nit nam život svakodnevno raskide donosi. sve je to vanredno
odeš, idi, priljepci su jadni

Ojlaaaa, ekipa.
Ima i dodatak ;)
O sreći...

izvlače životnu esenciju snagu sve i ostavljaju potrošenu ljušturu...izlizanu izmazanu praznu konzervu koju hrđa debelo nazgriza

dodatak?
ni kod mene nema fige u džepu, ili sve ili ništa s moje strane

Ja se rijetko osjećam kao prazna konzerva.
Ne treba ostajati tako dugo da te onaj drugi uspije toliko iscrpiti.
Ako ne ide, ne ide...

osobno ....
dan poslije je super
dani prije su sjebani

Mislim da samo bez fige u džepu, postoji šansa da to nešto bude WOW :))

mogla bih o svojim nekad ljubavnim brodolomima...ali tada sam bila mlađa... i nekako s godinama se i mijenjaju reakcije
da li postaju tiše, ne znam..

Gospar, i to je stvar gledišta.
Dan prije i poslije.
Ja sam se tako dobro osjećala kad sam prvi put prespavala nakon razvoda.
Ono...lagana ko perce...

lijepo vama ... idem u grincajg
ajd

mi koji gledamo tako ,,ili sve ili nista" uglavnom nemamo nista...al' imamo ,,sebe" ...

Ajd :))
U grincajg

Papilon :))

O.k.o. ...:-)hvala.

Dovla, i drugi put :)))

Oni koji se daju do kraja to ni ne primjete. Njima je to prirodno i lako.
Govoriti o tome kako se dajemo znači da ipak malo kalkuliramo.

Zapravo da. Kad "dajem" osjećaje nema gorčine. Ima tuge, želje za još, dumanja gdje je nestalo ono lijepo i kako je postalo tako nelijepo :-)) ...
Ako dajem sve osim osjećaja onda ima gorčine, bijesa, predbacivanja (sebi pa njemu) itd itd itd.
Osjećaje ne možeš tražiti natrag :-)).

Žlica, iako ne cjeniš moje mišljenje, ali sve što čovjek da ne smije tražiti nazad.
Ono što smo dali više ne pripada nama i nemamo ništa s tim. Sve ostalo je nezrelost.

Love, nikad nisam tvrdila da sam savršena...pa niti u davanju.

...i sve sto imate, jednoga dana cete razdati

isprobala sam varijante ljubavi - dvosmjerne, jednosmjerne, sve za ništa, ništa za sve...i dalje volim voljeti

Ofca, nitko nije savršen. Samo pokušavam skrenuti pažnju na sitnice koj najviše žuljaju.
Kad znamo uzrok lako je naći lijek. :)

ziki, nećemo dati, to će se razgrabiti. :)

hm...čitam ja ove vaše duboke teorije..o davanju. ..i mislim si, dajete vi vraga SVE! Dajete ..možda čak i poturate samo ono što mislite da vam je zgodno, da bi se to trebalo uvažiti i cijeniti...dajete ono što mislite da možete (prema osobnoj procjeni)...dajete da biste dobili...bla. Ni mrvu više od toga. Da je drugačije...ne biste ni osjećali gorčinu. Gorčina vas lupi kad shvatite da ste se preračunali. Kad VI niste dobili ono što ste htjeli dobiti..i kad vam postane žao onoga što ste dali. Zato ja uglavnom...NE DAM !! :)

Uostalom..kaj znači dajem se do kraja?? Koja normalna i psihički zdrava osoba bi takvo što uopće i prihvatila? Kaj to znači? Dajem ti svoj život na raspolaganje? ZAŠTO?? Kaj ne znaš sam/a kaj bi s njim?...u-žas.

i mi primaoci, a svi smo mi i primaoci ne prihvacajmo nikakva tereta zahvalnosti, da ne bismo podjarmili sebe i onoga tko daje

meni to sve malo onak...jezovito liči na Stockholmov sindrom. ..strava.

uglavnom, zivot daje zivotu dok smo mi koji se smatramo davaocima, samo svjedoci

(kao da sam se zeru nažiFcirala) :P

ne daj, pam...imas pravo...
nek on da sve...takav se trazi :))))))

mazo...neću ja ni da on daje sve. Koliko taj sebe i svoje cijeni kad samo tako daje..sve! Bjež s tim ...što dalje.

a bas...opet imas pravo...
sumnjivo je kad neko daje sve...bravo, pam...

pa velim...malo je to...bubano :)) i onda ..naravno..možeš očekivati katastrofu u takvom odnosu.

Ako daje znači da ima. Ne može davat onaj koji nema.
A onaj koji daje uvijek će imati jer tako priroda hoće.

tocno...
u pravoj vezi, nikad se ne mjeri nista....
samo se ljubi od srca..

Love,.. kada dode dan za sve razdati, bolja je solucija nego da se poslije cepusaju oko toga i mazu vrat debelim guskama, tj odvjetnicima..

ziks, s tim nemam ništa. ne možemo birati kakvu ćemo djecu imati.

volim vas čitat...dok pričate o sebi!

materijalisti i kalkulanti..svi odreda. Ako daješ povjerenje, znači da ga imaš...ako ga imaš...ne prikazuješ ga kao unosni kapital. Ako daješ suosjećanje, znači da ga imaš..bla...ako daješ vrijeme, znači da ga imaš...energiju, ljubav...-sve isti princip. No...kad to ideš davati...a nemaš, onda se zadužuješ...očekujući profit. Izostanak profita = frustracija, gorčina.

a čak i kad imaš..pa daješ..ali računaš kao ulog - kalkuliraš. Jednostavno je.

Pam, ako to primjećuješ znači da znaš da postoji. A ako znaš da postoji znači da si iskusila.
Ne sudi grubo drugima, svi mi ovaj čas vodimo neke teške bitke.

Pa neću pričat na pamet. Iskusila, naravno....i naučila pritom. Shvatila. Ne trebam 800 milijuna pogrešaka kojima ću tratit svoj i tuđe živote. A o 'osuđivanju'..samo ti nemoj. Ne meni.

Različiti smo, netko uči brže netko sporije. Ovisi što se uči.

umjesto učenja, zakaj ne samo biti?

svaka ljubav, svaki novi partner, mi, drugačiji smo

evo..ja vam 'dala' besplatne uvide....a vi ni hvala! :PPPP ..ahahhaha (tak vam to izgleda u stvarnosti) ...Uglavnom...najveća sreća..i 'punoća' odnosa...je slobodan odabir. Znam da je to teško ponekad dešifrirati...što točno znači...ali to bi bilo recimo u stilu: kad svaki dan IZABIRETE biti s nekim. I isto tako i on to čini...iz svoje slobodne, osobne volje. Tada ste jako sretni oboje..i ljubav može nesmetano plutati među vama...jer je oboje stalno iznova birate. Dakle NE postoji obrazac po kojem ćete dobiti ljubav druge osobe ako vi nešto uložite na to. !

ali ako se ufuramo u šablone odrađenih odnosa, ponavljamo priče - potvrđujući ili negirajući iskustvo

i tako počinje začarani krug

Uh...razljutili smo pam.
Falabogu pa nas ima različitih.

Različito dajemo.

varaju se žene koje žele zadržati ljubav muškarca za sebe....svojim tijelom, seksom, imovinom, svojom submisivnošću, žrtvovanjem, kompromisima...bla. Isto tako se varaju i muškarci koji žele zadržati ženu...darovima, prijetnjama, emocionalnim ucjenama, igricama, imovinom, ovisnošću o njima...bla. Sve je to manipulacija...i netko na kraju (obično oboje) osjete 'gorčinu'.

heheh fakat ste me naljutili....al to je moj problem. :))) Ja zahvalna kaj uopće mogu izrazit ljutnju! Dakle..osjećamse slobodno :))

meija, zato što smo napravljeni tako da učimo.

pam, ljubav nije dobivanje, ljubav je davanje i ništa više.

jazz, fala, ne bih...ako nisam do sad naučila, ne da mi se više štrebati :)

Pam, najsretnija sam bila u ljubavi kad sam se prestala pitati "što ako?"
I kad sam se opustila i sama sebi rekla svaki dan je dar i uživajte u svemu.
I JA sam odlučila biti s njim nesavršenim i nema onda prebacivanja krivnje.
Bilo krasno, više nije, ako se ne može skupa, idemo dalje.
I meni funkcionira.

znaš kaj se dogodi s tim učenjem - gubimo vrijeme na popravljanju grešaka umjesto da ih arhiviramo, a istovremeno se bojimo da ćemo ih opet ponoviti
to je onaj gore krug koji sam spomenula

meija, nemojmo se lagati. naučila si ti daleko više nego želiš priznati.

ofco - "samo" biti u dvoje ;)

jazz, jesam. i to mi dovoljno ;)

jazz....možda tebi. Meni to tvoje zvuči - ljubav je kontni plan bokte! Za mene je ljubav osjećaj. Uvijek bio i bit će. Kako ću se ponašati zbog tog osjećaja...stvar je mog karaktera....najbolje da ću ljubav pokušavati dokazati ucjenom prilagodbe mom karakteru!!?? svašta.

vrijeme najviše gubimo na pogrešne ljude, ali takav su nam svijet ostavili.

a kaj ako smo mi pogrešni za te ljude? ha?

ili je jednostavnije staviti se u emo hoh poziciju - netko je drugi kriv?

kaj nije jednostavnije prihvatiti da nismo kompatibilni i da nitko nije kriv?

pam, to što tebi zvuči znači da si tako pročitala.
no ja to ni jednom rječju nisam rekao. pročitaj još jednom moje zapise. Ovaj puta bez predrasuda.

i osudi čovjek druge, pogrešne ljude...a prezire osudu. Eh jazz....to zato jer ti nisi i ne možeš biti pogrešan..jel? Tako misle svi ostavljeni, prevareni...napušteni...jer zbrajaju koliko su toga DALI...naravno - pogrešnim ljudima :)) i eto nas na početku :)))

ma nabijem te...jazz! To što ti misliš da pišeš nešto ultra produhovljeno sam već pročitala u tvojim decidirano napisanim izjavama da mi treba rasturit picu..! ... Šovinistu...wannabe ČOVJEK.

meija, prije svega mislim na osam (ili više) sati provedenih na poslu, To je rasipanje vremna na ljude koji nam ništa ne znače. Ali osobno nisam našao načina boriti se protiv toga, pa sam se i sam uklopio.
Svjestan da svoju životnu energiju i vrijeme umjesto na one koji mi nešto znače u životu trošim na one koji mi za to plaćaju.

tu leži velika prevara, ali sam kao pojedinac preslab da to promjenim. ili možda nisam, ali vjerujem da je tako.

pam, u pravu si potpuno. ja sam kreten.

jazz, prilagodba je nužna kao premosnica!

meija, svaki puta kada se prilagodimo izbrišemo dio sebe. kao tetris, kada uklopiš sve oblike, red nestane.

i usput ignorirati nebitno, nebitne.... kao osobni protest. barem to.

mali gušti.
usputni

:)

samo neprilagođeni dosegnu vrhunac. (opet mislim na lekciju iz tetrisa).

ne, nikako jazz!

prilagodba je i mudro kupovanje vremena.

problem je što ja nisam čovjek od malih gušta. :)

grandoman?

meija, to ti je velika zabluda. možemo kupiti tuđe vrijeme, odnosno tuđu pažnju na neko vrijeme, možemo, a to uglavnom činimo, za novac ili neku drugu robu prodati vlastito vrijeme/pažnju, ali ne možemo kupovati vrijeme u kontekstu produžetka.

a zakaj ne prihvatiti neminovnost kao konstantu koja se ne može izbjeći, pa i protok vremena?

naprotiv, držim da sam prilično skroman, ali se jednostavno ne zadovoljavam usputnim rješenjima.

Šovinist. Kreten ako jesi..to valjda sam znaš. Uostalom...otkud ti uopće pomisao da mi se možeš obratiti a da se prije toga nisi ispričao za svoje nedolično i neukusno ponašanje!

neminovnost zvuči kao predaja. nije to u ljudskoj prirodi.

a jel je u ljudskoj prirodi mijenjati nekaj kaj se ne može promijeniti?
pa nismo tak bedasti :D

meja, sve se može promjeniti. :)

stvarno! da dan traje 36 sati i da je danas petak?
ne bi išlo... :)

! = ?

o okvirima smo koje ne voliš

biti svjestan ograničenih osobnih limita korak je naprijed u poimanju jednog u odnosu na druge.
i to je prilagodljivost kroz svjesnost

i tak..to je to od mene za danas...čitamo se..mah-mah ekipo :)

hmm, činjenica da dan traje 24 sata je matematički definirana od strane ljudi, Postoje primjeri drevnih cicilizacija u kojima su kalendari bili bazirani na 360 dana u godini. Mi i danas imamo prestupne godine koje služe kao korekcija faličnom matematičkom izračunu vremena. Zna se da zemlja u prosjeku usporava 1,4 tisućinke svakih sto godina, što se u milionima godina znatno odražava na izračun vrememena.
No čini mi se da je malo pretenciozno pričati o tome na "stranici za fuk". :)

nikada nismo sigurni u smjer kojim koraci idu. ono što se u jednom trenu čini naprijed već u drugom može biti nazad. kad već hoćeš da filozofiramo. :)