zmajić

Link

Ne vjeruj noći

Nisu njeni sati

Za te stvoreni,

Za tvoje misli

Oni su grob,

Za tvoje srce

Tek su otrov.



Ne daj joj da uđe,

U tvojoj duši

Tugu da posije

I da pronađe dom,

Otjeraj je,

To korov je

Što ploda nema.



Utjehu ne traži u njoj

jer nećeš je pronaći

Tek istom sjeveru

Vjetar krenut će

Uhodanom stazom

Vratit se



Ne vjeruj noći

Nisu njeni sati

Za te stvoreni

……

Čekaj da joj se zorom

zametne trag

i da iščezne,



U novo jutro



jer tad je rane slabija bol

Najvažnije da si se ti spasija.

U lutnji kada odes

S ove obale,

Ostavi tamu daleko iza brda,

Pusti je da caruje dok moze…

Nemoj voljeti

Jer ces izgubiti

To je rat

Koji ne donosi pobjedu…

Otiđi

Kad vidis da povratka nema,

Sunce ne moze sjati

Sakriveno oblacima…

Voli

Al tiho

Jer ako glasno volis

Glas tvoj zalutat ce među krosnjama

I postat ce

Nijema ptica….

Sred zvona i demona
stojimo razapeti
utjeha svima nam griješnim
Isus je sveti

Naš život kratki
proleti kano kometa
i dok se preneš
nestaneš s ovog svijeta

Duša kad pređe vodu
vječnosti vrata prag
za nama na noćnom svodu
ostaje zvjezdani trag

Od njega ćutit ćeš trnca
s njim počut glazbu Bach-a
shvatit ćeš… svi smo mi zrnca
finog svemirskog praha

Božji nas vjetar raznese
svemirskim bespućima
zvjezdane sjajne adrese
svak od nas tad nove ima

Al’ sjetit nećeš se moći
svog nekog starog “sebe”
jer svjetlit će ti noći
tebe iznova bebe