Putovanjem po galaksiji riješite se stresa.

U jedan kofer i jednu torbu potrpamo najosnovnije stvari koje nam trebaju da ne budemo goli i bosi. Ovo je moje 8.preseljenje. Iz grada u grad..iz drzave u drzavu.
I tako spakujes stvari na odredjenu kolicinu , a u sebi nosis sve ostalo. Uspomene , zelje, potrebe , ciljeve, planove , tuge i radosti... i sa tim kreces iz pocetka..ne od nule... nego svaki put bogatiji za ono nesto sto je samo nase, u nama ma kud isli..sa svima onima koji su ostavili trag u nama, a i onima koji su nestali bez traga...
Pa kad gledas jedan kofer i jednu torbu onda znas da to nije tvoj zivot strpan u 28 kg stvari, kojih ces se rijesiti prije ili kasnije , vec svi oni trenuci umotani u svilu sjecanja bez kojih ne zelis ostati ni pod koju cijenu.

hm nije baš ugodno, al gotovo da ti zavidim..nikad nisam uzela kofer i otišla osim iz roditeljskog doma? obično su drugi uzimali kofere i odlazili od mene, tak da ne znam jel teže otići ili ostati nakon brodoloma (brak, veza)?

Mai.. rastanak je rastanak.. i kad odlazis i kad ostajes.. ali, definitivno je lakse ako si ti taj koji je odlucio otici i sve ostaviti iza sebe...

pa da, to nisam nikad učinila...uvijek sam ja rekla da odu (ili je on sam otišao) a ja ostajala...u svom plejsu, tak da ne znam kaj je pokupit svoje krpice i otić? i kud? hm...u svakom slučaju, svaki rastanak je bolan, osobito kad se ljudi rastaju nakon više godina zajedništva! svak takva priča je tužna na svoj način....no, život ide dalje...tako barem kažu. čak i kada stane, jer neke ljubavi i neki događaji iz života nenadoknadivi su gubitak!

Žene drage, glavu gore i idemo dalje..:)
Život je kratak i ne treba ga koristiti
za žalovanja..

To ne znam ni ja ..kako je otici iz necijeg doma i zivota.. jer uvijek odlazim iz svog ... zapravo 4 puta su to odlucili moji roditelji, 4 puta ja ... negdje sam procitala da je moj sretan broj 4.. ma sto god to znacilo.. :) Ovo bi trebalo biti sretno.. :)

Vrbi... :)
Ja i jesam sretna sto sam ovo uspjela... zato i kazem da stvari nisu vazne , ne davajmo im znacenje i vrijednost koje one nemaju.. samo ono sto nosimo u sebi.. :)

tako je...:)
gdje god bila, ono što ti ostaje u glavi, kao uspomena,
uvijek ide s tobom.
Dom je tamo, gdje ti je srce najsretnije.

Tako je...dom je tamo gdje nam je dobro... : )

stane u kofer puno,ali uvijek nešto i ostane nespakirano...

Život je uvijek ono ispred nas, čemu težimo,
čovjeka ispravno možemo shvatiti samo u težnji
da ostvari neke svoje ciljeve..U svakom slučaju
samo svoju budućnost možemo birati, posebno
oni koji imaju petlje.., ili novca.ili pameti..:))

je, život je ono što nam se događa,
dok mi pravimo planove za život.

sjeti se onih crnogorčevih stihova:
zar cijeli život bude ona crta između godine rođenja i godine smrti
zar cijeli život stane na tu crticu