zmajić

Link

Predaj se pjesniče,

zaslužio si svu bol,

nesretne ljubavi,

ako se nisi potrudio,

da bude sretna.



Zaslužio si svo izgubljeno vrijeme,

ako nisi uzeo vremena da je upoznaš,

već ju idealiziraš.



Zaslužio si sve sto si dobio od nje,

i kad ne dobiješ ništa,

jer bez obzira koliko tvoja ljubav,

bila uzvišena i cista,

odavno je prošlo vrijeme za takve ljubavi,

one najnevinije kojom ljube djeca

i blesavi umjetnici.



Ljubav modernoga doba je varljiva

i neiskrena i laskava i zafrkava,

pa vuče za nos i gura daleko,

daleko, da bi ti došao blizu,

pa se igra i skače i vrti oko tebe,

i trinaest puta te natjera da požališ,

ali na kraju, samo u slučaju ako si,

u dovoljnoj mjeri bio ne zaljubljen i uporan,

dok si osvajao curu, onda ju možeš imati.



Svemir ti dopusti malo sreće.

A sam si si kriv za sve nedaće,

jer svijet se oko cure okreće,

ako nije tvoja – nisi imao sreće.

I.B.

https://m.youtube.com/watch?v=HuV2ID4PVgA

https://m.youtube.com/watch?v=wyJSc4KlmPA

Oh, if I could touch you,
It'd be a once in a
lifetime dream come true.
And oh, if I could have you,
just one night,
just one time.
But I know I'll never get the chance,
I'll never get a second glance.
Never in a million years,
never in a thousand tears.
If I could ever hold you,
I'd never let go,
never in a million years.

How I need you,
if you could only see inside my heart.
And oh, to be near you,
close enough, to reach and touch.
Well I've thought it over in my mind,
if I could walk across the bridge of time.
Never in a million years,
never in a thousand tears.
If I could ever hold you
I'd never let go,
never in a million years.

But I know, I'll never, never,
never get the chance,
I'll never get a second glance.
Never, in a million years,
never in a thousand tears.
If I could ever hold you,
I'd never let go,
never.
Never in a million years,
never in a thousand tears.
If I could ever hold you,
I'd never let go,
never in a million years.

Never in a million years,
never in a thousand tears.
If I could ever hold you,
I'd never let go,
never in a million years.

Laura Branigan - Never In A Million Years

https://www.youtube.com/watch?v=89TcNhpiv-0

dok mirno ispijam kavu, pišem! to je jedino što mi je ostalo. to mi ne možeš uzeti!

zašto? što zašto? zašto te nisam voljela? voljela sam te!

zašto ti mene nisi volio? ako jesi, zašto mi to nika nisi rekao? slučajno sam jednom čula kako si pričao nekom na mobitel da si se zaljubio, ali meni, nikad to ne reče?

ako me nisi volio, zašto si živo samnom šest mjeseci? ljubio me, spavao samnom, govorio da sam ti draga...trudio se kao nitko, nikad?

o kojoj to ljubavi stalno pišeš? o ovoj koje nije bilo...našoj? ova cura je i te kako bila tvoja! čak koliko nikad ničija, jer nikm ne dadne takoo i toliko.voljela sam i prije, ali moožda nikad nikog toliko potrebito?

ako pjevaš kroz sve te pjesme o nekoj svojoj imaginarnj ljubavi koja se nije nikad niti dogodila, opredmeti je već jednom. ta pola stoljeća ti je? ta nije valja ljubav lijepa samo dok se čeka i žaluje? odrasti dječače, zavoli...opet.

ili je to ona lljubav koju si izgubio (bračna) sa svime što je bio tvoj život? ako jest, potraži je i se ponovo? nećeš me uvjerit da i nakon pet godina kako si otišao da ta ljubav još caruje u tebi? jer, i prije nego što ste se razišli, imali ste bračnih problema...nisi bio nikad u stanju razgovarati..s njom...samnom...o ljubavi..tvojoj?

illi je to ona druga, koja je trajal godinu dana nakon bračnog brodoloma pa si se razočarao, jer je ona pila zbog drugog?

ali, svaki put si ipak našao neku utjehu...nakon supruge u drugoj ljubavi, nakon razočaranja u ljubavi prije 2 godine, u nama? jer, kako objasniti da si živio sa dvije žene nakon braka? godinu...pola godine? istina, ova zadnja priča bje prekinuta već nakon mjesec dana. pa si se vratio. pa si opet otišao nakon 2 mjeseca. pa se vratio. svaki put sam te primila. a onda si opet otišao...nakon jutra kada smo ispijali kavu, planirali popodnevnu šetnju i odlazak na more?

nikad nisi samnom razgovarao o tome? pokušavala sam sve ove mjesece doprijeti do tebe...jer sam znala da ti je teško. htjela sam ti pomoći da nađeš sebe. nadala sam se da to uključuje i mene?

ako si prvi put imao razloga otići...supruga ti je učinila ružno, u stvari posrala se po tebi kao čovjeku...jer kad čovjeku koji ti pruži sve, koji ti pere gaćće i pelene djeci, koji te hrani i brine o tebi godinama..koji je katica za sve (kuha doma pored kuharice)...hm...takvom mužu priuštit to što je tebi tvoja...mora da se niste jako razumjeli. gdje je tu bila ljubav? čija?

pa ako si drugi put imao razloga otići, nakon što si ju molio da prestane piti i oplakivati svog pokojnog supruga...otišao si jer nisi imao kamo?

ni danas ne znam zašto si otišao od nas? čak tri puta! barem nikad nisi rekao, nikad nisi pokušao ispraviti, popraviti...ljudi kažu jedno drugom ako vole, što vole, što ne vole! i napose, kako ljubav (ak jest ljubav) može presahnuti gotovo preko noći...u ciglih mjesec dana? kako čovjek koji je htio i mogao sve..želio mi ugoditi, učiniti, ljubiti, ugađati...rekoh, nemoj tako i toliko, nisam navikla...pretjerano je toliko pažnje i truda uložiti. a nije da nisam cijenila, svaki dan kad sam sjela za ručkom, rekla sam...hvala ti. predivno je što si napravio, toliko mi znači, divan si...etc

a potom si počeo bježati od nas...sebe..mene. sve riječi koje sam ti upućivala ostajale su bez odgovora...postao si kamen od čovjeka.

a opet, kada si otišao to ne nije spriječilo da mi okrečiš cijeli stan, čuvaš pesu? hm...jel to bila grižnja savjesti ili...

i kad smo se opet jednom sreli, pali smo si u zagrljaj...i obljubio si me! sa grdim posljedicama..koje sam sama riješila. i taa sam te voljela! i danas nisam prestala

i zato je razumljivo zašto sam prije tjedan dana s tobom pričala 2 ure na mobitel dok si mi sviraoo gitaru! zašto si ti to činio? zato što me još uvijek voliš? voliš li me? jesi li ikad? nikad?

sva ta pitanja, svi ti odgovori nisu važni...ti si u svom filmu. nemaš razvijač, nemaš slike, nemaš fiksir...al imaš svoj film. niti čuješ niti vidiš bilo što, bilo koga. to ti je jena od najvećih vrlina...kad razaraš, razaraš temeljito. ne ostaje niti kamen. kada bi barem mogao se vratit svojoj supruzi, možda bi saznao to što si trebao prije nekoliko godina? što išteš, ukleti holandeze?

mogao si prvi put u životu rasti, biti bolji...uz mene. uz nas. mogao si, ali ne moj ego već tvoj ti nije to dopustio htio si biti baja...ko što si bio. tvoja bivša bila je ovisna o tebi..tvoj odgoj, tvoj karakter ti ne dopušta da si ti ženi egal. ona mora biti...ispod.. i jesam, ispod tvoje ruke i zagrljaja, ispo tvoje noge dok si me obgrlio, ali ne mogu i nikad nisam bila samo...predmet oko kojeg netko obigrava. trebala sam te, možda više no ijedna žena u tvom životu, al sam ti to najmanje pokazala. jer, imam i ja svoj ponos. nisi znao, nisi razumio...nisi se potrudio? onako kako je trebalo...ne kuhanjem, ne čišćenjem, ne pranjem...ne snishodljivošću..već kao egal muškarac prema egal ženi. to nisi naučio...niti ćeš ikad. a mogao si, trebao si. uskoro ćeš doći u godine kad je to jako važno...vjera u sebe i svoje sposobnosti i mogućnosti. znam, poljuljalo te...but, da si imalo zaronio u sebe vidio bi, našao bi...svoju snagu, svoju hrabrost.

a ne ko dječačić, puštat pjesme...svirat i pisat...što ne znači da nemoj snatrit....pitala sam te tih par mjeseci dok si bio samnom...zašto nisi ni retka napisao? nisi mi nikad zznao odgovorit? a znala sam zašto. zato što si živio sreću i nisi ju morao pisat.. ona je došla k tebi pa nisi ti morao po nju. a onda...onda si otišao. znam, ne možeš se vratit...jer ne možeš. ovo pišem (možeš i brisati) kako bi ostalo kao svjedočanstvo tvog odlaska. ti odlaziš kad ne možeš, ne znaš. al znaš...otić! danas mi reče jedan frend da imam muda...
citiram ga:
plakati ne znači slabost-priznati grešku nije slabost-treba imati muda pa to javno napraviti-dobar ti je članak na fb.sviđa mi se-općenito kažu jaslice-vrtić-škola-vojska-nije to zbog nas-to je zbog -naučiti me da budem poslušan.
naučila sam biti poslušna. slušam sebe i druge. ti ne slušaš sebe, iako si vojničina. vojničine slušaju druge.

otišao si! možda ses nikad više nećeš ovdje vratit. no ja nemam drugo mjesto za tebe, s tobom osim ovog! makar i za milion godina

znam, ovo nije tvoj način...ovo nije tvoje mjesto. ja sam ionako ogoljena pred sobom...nisu mi važni drugi. bio si mi važan. napisala sam ti i oproštajno pismo...toliko toga sam ti napisala...ostao si nijem. pokušala sam te spasiti od tebe. nije išlo. no, znam da ćeš jednom kad minu sva bića u nekom kutku svoje sobe, kad te dotakne zraka sunca, znati da sam to bila opet...ja! ona ista koja je uvijek bila tu...i kad me nisi trebao. i kad nisi znao da me trebaš. žena. i drug. i brat. sve što nisi trebao. jer, trebao si...pjene pjane! a ja nisam morska sirena sazdana od pjene...ja sam tvarna, stvarna i...tu sam i kad to ne želiš. voljeti nekog znači biti i kad nisi, ne biti i kad jesi...naprosto biti! opraštam si sve. i što sam te voljela. ti oprosti sebi...bolji si no što misliš, al gori no što jesi prema sebi!