Putovanjem po galaksiji riješite se stresa.

Ne znam zasto ljudi vole isticati da su sve sami stvorili u svom zivotu...Poznam nekoliko takvih osoba , a pouzdano znam da su bas oni mnogo puta trebali i dobili pomoc od svojih najblizih. Cudi me ta vrsta amnezije...
Prvo, mislim da covjek nije otok. Nista nam se ne dogadja u zivotu bez sudjelovanja drugih. Ni dobro ni lose.. Netko nam je pomogao , netko odmogao... kroz sve to smo nesto naucili, o sebi , o drugima.
Ono lose pokusavam da ostavim iza sebe i ne zelim trositi svoju energiju na negativne osjecaje... a ono dobro zelim svim srcem sacuvati u sjecanju ...biti zahvalna na pomoci , ma kakva ona bila (ne nuzno materijalna).
Drugo, sve ima svoje razloge zasto se to tako desilo. Mozda nam je ponekad trebao bas taj odjeb da stvari sagledamo drugacije..
I zar je sramota reci- da, bas ta i taj mi je pomogao kad mi je to bilo potrebno i zahvalan / zahvalna sam mu do groba?
Sramota priznati da smo bili slabi , nemocni i jadni? Ili su jednostavno nezahvalni i tocka...

možda smatraju da je tuđa pomoć njima nekaj sasvim normalno i ne treba ni jedno obično hvala?

dan :)

dan meija.. :)
Ako je takvima prirodno da im se uskace mislim prirodno ne trebamo ocekivati od njih bilo kakvu pomoc... jer po tome samo ju oni zasluzuju.. ili ?

Meijo, prcitaj moje dvije poruke na pvt, pusa. ;)

jimi...drz se teme.. ;D

Procitaj.

dugo...ljudi koji nisu zahvalni, bez obzira o čemu je riječ, uglavnom su samoživi

Koja je tema? :)

(jimi, brišem tvoje pvt poruke bez čitanja jer sam ti nekoliko puta ovdje napisala zbog čega nema komunikacije između nas dvoje, a kako ti nisi pokazao ni minimum virtualne pristojnosti i nisi svjestan svog ponašanja, nas dvoje nemamo zajedničkih tema ni za virtualno bloško čavrljanje)

Kako god bilo i dalje vjerujem da jedni drugima trebamo pomagati... to sto necu prepoznati nezahvalnika ne znaci da ju netko drugi ne zasluzuje.. a kad pomazen to radim jer to zelim i mislim da je tad ispravno , a ne da bi mi netko zahvalio. Ali eto u prilici sam gdje sam direktno povezana sa slucajem gdje jedna osoba tvrdi kako je sve u zivotu morala sama , a znam da bez ove druge osobe koja joj je na sve nacine pomagala danas ne bi bila tu gdje jest..

“ Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.”
Naravno da je IN

Dugo, neki ljudi ne vole tuđu pomoć jer prihvaćajući ju priznaju sebi i drugima da ne mogu sami
svjesnost o osobnim granicama i mogućnostima je odlika zrelih ljudi bez ega na vrhu nosa

E, jesi bezosjecajna, smrc, :/

Ja sama sam bila u situaciji kad sam trebala pomoc i dobila je .. ponekad od onih kojih sam najmanje ocekivala.. i to ne zaboravljam.. i boljelo me sto to nisu bile osobe od kojih sam to ocekivala... ali to je dokaz da nas bole samo nasa ocekivanja.. :)

meija.. kontam ja te sto odbijaju pomoc , ego je zajebana stvar.. :)

ali govorim o ovima koji ju traze, dobiju i onda na sva usta kako su sve morali sami... za mene je to grijeh..

postoje dvije vrste ljudi
prvi kažu - reci mi kaj trebaš, pomoći ću ti
drugi kuže kad smo vriti i sami pomognu

ovisi kakvi smo i mi sami, takav je i odnos prema pomoći ovih dvoje gore

zlatnegodine... nisam neki vjernik ali vjerujem da je tako.. koliko pomazemo drugima toliko i sebi.. nije to samo osjecaj duznosti niti potreba da se bude od koristi...

zakaj bi bio grijeh?
samo pokazuju ono kaj inače skrivaju - ne mogu ili ne znaju sami, a teško im je to priznati i s tim živjeti
zato negiranje i ignoriranje

budimo realni... ljepsi je osjecaj pomagati nego traziti da ti pomognu.. ali davno sam prevazisla tu vrstu ega..

da li si ikad razmišljala da je i pomoć svojevrsno hranjenje ega? ok...s pozitivnim, korisnim posljedicama

isto sam bila u prilici gdje sam iskoristena do amena.. bez trunke osjecaja krivnje i zahvalnosti.. sta sam iz toga zakljucila ? Da sam budala.. jer sam to dozvolila , a dozvolila sam jer sam to zeljela.. i voljela tu osobu.. ali i naucila o sebi .. na kraju opet bila zadovoljna sa sobom..

naravno meija.. ima tu malo i ega... volimo se osjecati malkice nadmocno.. zato i kazem da svima pase kad su u pårilici da pomazu , a ne da traze pomoc..

¤ prilici

ako netko ima koristi u tuđoj pomoći, nebitni su razlozi, kaj ne? ;)

uglavnom da.. :)

idem..čitamo se.
i budi dobro :)

pozdrav meija... idem i ja za obavezama.. ;)

Čovjek kojeg sam iz rata poslao 20 km udaljenu stražu u komandi, danas mi kaže, na moju zamolbu da smanji glasnost TV da bih nešto rekao, danas me pita:
" A komu smeta?
Meni smeta!- kažem
Idi doma!- kaže on.

1991.g. mi je kao pas, lizao ruke....To je ono što se ne bi smjelo zaboraviti, to je ono što boli.

Pomoć je totalno out! Ja nudim novac za šetnju. Samo da mi pruže ruku.Hodam doma uz rukohvate po traci za hodanje po 12 km. Još me gnjavi centar za ravnotežu (pogažen, 5 mjeseci kome). Ne mogu naći. Puno lakše je do prostitutke. I onda gledam na TV volonterski centar za ovo, za ono... Licemjeri! Spašavaju pse i mačke!

jelda?? :))

sjecam se, prije par godina, kak me jedna sa visebojnim okicama odjebala na blogu..

kick in da head :)

tnx babe :)

Oci boje duge

Samo jedan blijesak
pretopio je tminu
u toplinu

rasipao jadi
rastjerao strahove
skupio mi snagu

Samo jedan prasak
uzdrmao je suzu
pretvorivsi je u led
ostar i hladan

pogled se fokusirao
otkrivsi mi oci
Oci boje duge


hvala ti

btw...meija... hmmm...belj :)

Ja to - da su sve sami stvorili u svom zivotu - ne shvaćam kao da ne priznaju onima koji su im pomagali, nego da nisu dobili od staraca, ili naslijedili, nego su svojim trudom sve stekli. A i u prijatlejstvo treba ulagati, i u sve odnose.