SMAJLIĆ
Link
Razvlačim osmijeh silama mraka,
razapeh se u sebe od jada svaka,
umori me život od rada takva.
Život sam osmislio za sebe junaka,
sebe gorostasa, krotkog seljaka,
kom’ ni kućica krumpira ne rađa svaka.
Od vinove loze nema života laka,
nit maslini nije rodna godina svaka.
Sorte mi graha pojela svraka,
u redovima boba pronađoh znaka.
Vidjeh ostat ću gladan od polja takva,
pa zasukah rukave plašeći se kraha,
zapnem silom od jutra do mraka,
sipćem se znojem, ne gubeći se voljom,
zasijem polje prekrasnoga maka
biti će od njega
opijuma laka.
M.M.
14.01.2017. u 16:53 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar