Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Rijetko se čujemo, još rjeđe vidimo, moj bivši muž i ja.
Jel bih voljela da smo bolje povezani, da bar jednom mjesečno sjednemo s klinkama i provedemo koji sat skupa, eto, da one vide da se ne mrzimo, da nije kraj svijeta ako smo rastavljeni?
Vjerojatno bih...u idealnom svijetu, u nekom filmu u mojoj glavi.
No, ne pišem ja scenarij za život, a svaki naš susret izvuče vrlo brzo na površinu gorčinu, mulj i ostavi onaj gadan okus u ustima kao kad imate žgaravicu, peče, smeta, iritira...
Danas smo se morali vidjeti, obaviti nešto skupa kao roditelji, čak smo i kavu nabrzinu popili, na njegov prijedlog.
Nismo se znali vidjeti mjesecima iako nas dijeli 40ak kilometara, a drugi tjedan odlazi na drugi kraj svijeta, pa valjda osjetio potrebu da kaže koju riječ.
I tako on meni objašnjava kamo ide, koliko ostaje, bla bla bla...ja slušam a ne čujem.
Zapravo me se konkretno i ne tiče.
Previše dana prošlo od kada smo se razdvojili, gledam ga i pokušavam vidjeti jel ima išta od onog sjaja u očima, smijao se očima, ak me kužite...
Ništa.
Izlazimo iz kafića i on mene, onak iz čista mira, a nikad u ovih 13 godina nismo ni spomenuli nešto slično, upita :" Jesi ikad pomislila kakvi bismo bili oboje da se nismo rastali, kako bi nam bilo?"
" Znajući sve, rastali bismo se kad tad, ipak smo prerazličiti u dosta stvari"
Rekoh mu još nek se čuva i javi curama povremeno.
Gledam ga kako odlazi dok ona kišica pada i razmišljam koja JA je NJEGA voljela.
Neka druga.
Mlada, naivna, blesava, entuzijastična, lakovjerna, luda, zaljubljena, jesam već rekla mlada...
I ne rekoh naglas, ali u sebi sam odgovorila na ono njegovo pitanje da smo ostali skupa prvo bih zamrzila sebe, pa njega, ili obrnuto, nebitno...ali ne bi to bio život, ni preživljavanje, podnošenje možda...hm, vegetiranje zapravo.
Održavanje na aparatima organizma koji je već odavno umro.
Nema ga, ali sve okolo umjetno to drži.
Znam da nije on pitao to kao kajanje ili tako nešto, nije on taj tip, i ne bi ni on ponovno sa mnom, zbilja smo otišli na dvije strane svijeta, ali se možda isto pitao kakav bi bio on, kakva bi bila ja da smo ostali jedno pored drugoga.
Zbilja rijetko razmišljam o tome, ali znam da ne bih bila ova ovca.
Ljudi nas oblikuju, ko glinu.
A pazi ovo, život me ne mazi, svaka godina nosi neke bure, što s klinkama, što meni, što dragim mi ljudima, a opet kad sve podvučem, ja bih isto.
Dalje, bez njega.
Svaki susret s njim mi potvrdi da je to bila dobra odluka.
I da je s razlogom bivši.
Da...bemti, mlado ludo, a misli pokupilo svu pamet ovog svijeta.
Tko prizna pola mu se prašta, vele, ja sam sebi tu ludost davno oprostila.

I tak...

;) ...

da, život i pitanje šbbkbb..

Mislim da ga pamtis ocima zaljubljene curice...
A odbija te iskustvom povrijedjene zene...

Ajme, ja u ovom tvom napisanom, kao da vidim sebe i svoje razmisljanje......

Ivane, nevidim ovdje u zapisu povrednu zenu....

Ako nisi zadnjih pet godina provela u suzivotu s vrsnjakom..ne znas kakav bi zivot bio s bivsim skupa s kcerima.

Ma to je ocito...

Ivane, ja ga samo sada zbilja vidim.
To je to.
Mislim, vidim ja njega takvog već dugo, ali se više niti se sjećam drugačijeg, ko da smo u nekom paralelnom svemiru bili skupa.

Ili si ostavljen povrijedjen...
Ili ostavis i povrijedis..

Shvacam te...

Nisam niti jedan dan provela u suživotu s nekim nakon rastave.
Moje cure su znale za moje veze, ali niti jedan nije nikad živio s nama.

Mogu ti reci da je djeci najlakse kad su roditelji zadovoljni...neovisno jel su skupa ili razvedeni.

Tako i ja.

Ja sam njega ostavila, čak on nije htio da se rastanemo odmah, ili je to bila gluma, tko zna...
Nebitno više.

Za mene najbolje...

Dobro si ucinila..kao moja bivsa. To je mene spasilo. Zamisli da imas nekog pored sebe tko se osijeca kao u zatocenistvu.

On kao i ja nije krivo izabrao kad se zaljubio. Ali nije vidovit...

:)

Najveca mana kod muskarca...

Što bi sada rekla,jesi li ga ikad voljela ili je to bila samo zaljubljenost?

Nije bilo šanse da ostanem, preko nekih stvari se ne prelazi.
Bar ja, ili ostaneš pa svjesno sebe zakapaš i sve oko sebe.

Idem radit...jos 3 sata ostalo.

Tape, jako dobro pitanje.
I nakon svega, mislim da ga nisam voljela, onak voljela voljela.
Nažalost ili nasreću.
Ovisi kako gledaš.

Samo ti radi, Ivane :))

Tako sam i mislio.Po mom mišljenju,da si ga voljela pa prestala
voljeti nebi razmišljala da se češće vidite,pa makar i zbog klinki.
U stvari nebi ga uopšte željela vidjeti.Zbog toga i nisi povređena
razvodom i nije ti žao zbog razvoda.

Kako ono kažu "Ko se ne kajene,taj ne priznaje da je volio"

"Nisam niti jedan dan provela u suživotu s nekim nakon rastave."
Voljela bih da sam takva. Ne znam držati odstojanje u vezi. Moji se lako pripitome i dosele.

Ja valjda divljake nađem, koji se ne daju pripitomiti tako lako.
A i znaju da nisam useljiva, pa odmah lakše svima...

nekak si mislim da kad sve ode vrit, brak/veze, nitko nije kriv
u jednom trenutku počnemo hodati drugačijim tempom u dvoje i pokušavamo jedan drugoga dostići ili jedan od nas ode u drugom smjeru...i postanemo bivši, stranci ili neki ljudi s usputnim sjećanjima
a ljubav? vjerujem da smo bivše i voljele, baš onako kako smo u tom trenutku mogle, ali s odmakom, kako godine prolaze i prođu, drugačije sve vidimo, pa i njih jer i mi smo drugačije



jutro :)

", a svaki naš susret izvuče vrlo brzo na površinu gorčinu, mulj i ostavi onaj gadan okus u ustima kao kad imate žgaravicu, peče, smeta, iritira..."

- ne znam kliko dugo si rastavljena..moje je iskustvo da taj osjećaj nestane..ispari..sam od sebe vremenom u kojem si organiziraš život na drugačiji način..i nekih pet do sedam godina nakon rastave možeš s bivšim mužem sjest i razgovarat ko s frendom kojeg dobro poznaš i koji tebe dobro pozna..bez fingiranja..do tada, jbga, treba klincima samo objasniti da je to normalno osjećati s obje strane, a da nije vezano za osjećaje prema njima :)

na ostatak teksta nemam komentar :), osim tak je :)

Da su se moji starci razveli kad je trebalo... A trebalo je itekako... Vjerojatno ja ne bih sada bio na Iskri...

A da ja nisam prije puno godina odbio jednu curu jer bahato sam mislio da sam predobar za nju...

Ali prošlost se ne da mijenjati... Odlučio sam misliti da se sve događa s razlogom.... Možda sam krivu....

Bilo kako bilo Ovco ja mislim da si dobro napravila.