Putovanjem po galaksiji riješite se stresa.

Prosle godine 14.05. bila sam na nekoj predstavi , duhom totalno neprisutna...i u toku te predstave stize mi sms od sina - "Mama, neka ti je sretan tvoj dan." Od sina koji vec 2 mj bio u Njemackoj , trazeci svoje bolje sutra. Nista meni tada nije bilo sretno. Znala sam kroz sta prolazi , iako se on nije zalio , samo me tjesio -" Bice bolje mama." Majka osjeca , ne mozes to objasniti, ali nista ne mora reci , a sve znas...umirala sam od tuge..
Suze su mi samo lile..to nije bila predstava , ni izmisljeni film , ni neciji nadahnuti roman.. to je bila zalosna cinjenica i sav nas sjebani zivot - da u nasoj drzavi zivota i buducnosti nema za nasu mladost, za vecinu njih...
Jucer na taj isti dan docekujem svog sina , na aerodromu u Göteborgu .
Presretna , tu je, pred mojim ocina, u mom zagrljaju konacno...sad ga gledam kako mirno spava...
U tih godinu dana otisla sam u Svedsku, zaposlila se, nasla stan , nasla posao njemu , sredila svoj zivot onako kako sam oduvijek zeljela, da ja budem zadovoljna , prvo sa sobom pa sa svim ostalim.
To nimalo nije bio lak put i naravno da mi je u svemu tome pomogao moj andjeo od brata , jer bez njega od svega ne bi bilo nista.
Ali ima jedna stvar najvaznija u svemu - CILJ.
Postavila sam sebi jasan cilj sto zelim i sve svoje snage, zelju i volju usmjerila ka njemu.
Vjeravala sam sebi i svima koji su me pratili na tom putu do cilja. Bezuvjetno sam vjerovala. Iako sam se na tom putu i razocarala u neka vjerovanja, ali nisam u sebe.
S ponosom sam sve muke izdrzala , tuge, nedostajanja, fizicke napore..
Konacan rezultat je da sam zadovoljna sa sobom, svojim zivotom , a to je ono najvaznije.
Jer sto sve vrijedi ako u konacnici ne volite sebe, svoj zivot i sve ono sto ste uradili?

Jedino je majčina ljubav bezuvjetna i iskrena..:)))

bravo..☺☺☺

Sky..tako je.. :)
No , tipkam na mobu pa mi zapis ispao prije vremena.. smotana sam..sta ces.. :)))

Mycek.. hvala :))
Tako i ja sebi kazem - bravo stara, znala sam da to mozes!!
Tepam si.. :)))

Pozdrav Okica. ;-)

I tebi jimi.. :))

Okica, jako sam sretna zbog tebe, iskreno...i čestitam na ustrajnosti i hrabrosti ;))

Znam draga moja purpurna kiso... :)) znas da volim kisu? I sunce isto..:))

Oduševila me tvoja priča. Otišla u Švedsku, našla posao sebi i sinu... Bravo!

I moj je sin otišao daleko ali radi posao koji voli i imam dojam da se dobro snalazi, mada je sam u tuđoj zemlji. Sretna sam radi njega ali nedostaje mi. Jako... Dobijem i ja želju da odem za njim ali onda stanem u pol koraka. Pomislim, odrasla djeca trebaju imati svoj život, neću da mu smetam. I tako... Za Majčin dan sam od njega dobila poruku preko Vibera.

U pravu si, treba imati cilj. Život je projekt. Ako ga ne posložiš dobro, onda ne znaš kamo ideš i nećeš doći do cilja.

Croranga... potpuno te razumijem, jer i ja sam vagala - sto i kako?
Trebas u 52.g. odlijepiti iz nebogznakakodobrog zivota , ali ipak poznatog u nesto potpuno nepoznato i neizvjesno. Htjeli mi priznati ili ne , ali starimo i sve je teze nesto zapocinjati... ali rekla sam sebi - idem pokusati , nemam sto vise izgubiti i sve svoje snage izdrzljivosti uprijeti ka samo jednom - ja to mogu! :)

Čovjek je mlad sve dok se ne boji počinjati :-)

Ima puno istine u tome... dok god nesto mijenjamo , pokusavamo i pocinjemo nismo se predali starosti i sad kao cekamo sto? Sudnji dan?
Zivot je igra i samo kao takvog ga treba dozivjeti i prezivjeti.. a naravno ne mozemo u svakoj igri biti ni gubitnici , a ni pobjednici.. :))

I ja kažem... svijet je lopta šarena :-)
Nadam se da imaš nekoga s ćeš biti zaigrana jer sin će otići, to znaš.

Čovjek je mlad dok može da uči i mjenja se..:)

Croranga...hahaha...nemam nikoga, ako mislis na partnera.. i ne zelim jos uvijek nikoga.. iako sam okruzena ( u firmi ) jaaaakooo zgodnim muskarcima. :)
Ljudi moji kako su zgodni ovi svedjani!! Zasto mi to nitko prije nije rekao?? :D
No, za sad uzivam u svom novom zivotu , a sinu zelim da se jednako osamostali i zivi svoj zivot neopterecen sa mnom..:)

Sky..jeste.. samo u toj nasoj sjebanoj drzavi ubili su nam nekako volju za bilo cim.. i prisilili nas da mislimo kako je to normalan zivot - zivot u strahu od sada i sutra.
A to nije zivot.
Mi svi imamo jednu te istu potrebu da radimo i zivimo od tog rada i da uzivamo ponekad samo u onome sto nas veseli... a to postoji u normalnim drzavama..

Vidim ovdje neke nove blogerice ...ili su to neki stari znanci? Ko ce ga znati.. u virtualnom svijetu sve moze biti, a ne mora.. :)
Ali tu smo da se (pro)citamo , bez osude .. :)

Kavica popijena...a sad odoh dalje planirati dan sa sinom.. ☺

Oci, drago mi je zbog tvoga uspjeha, pozdrav :)

Uživaj :-)
Sky, u pravu si za učenje :-)

mijenjaj nick u očibojedugebeztuge