Sve i ništa

Malo glazbe za u pozadinu:

Link

Link

mogao bih još, ali me boli zub.

Upalilo se đubre umnjačko.
Sad mi je otečena cijela desna strana lica.

Bio sam kod gospodina dentista.
Dobio sam kiloipo antibiotika.

Dosta je više bilo terora zubiju!

Sve ću ih povaditi!
Sve, do jednog.

Otići ću zubaru, reći mu da me našopa općom anestezijom i da mi povadi sve zube.
Da me ne drka jednog po jednog.

Onda ću naručiti gebis.
Ono da mogu ja to u čašu staviti prije spavanja.

I to ne jednog, nego više njih.
Za svaku prigodu.

Da mi napravi lijepo zube za svakodnenu uporabu.

Onda par za blagdane.

Pa one koje ću nositi vikendom.

Jedne samo za sprovode, krstitke, krizme, vjenčanja i slična događanja.

Pa jedne za svaki rođendan.

Za sex.
Ti će sijati kao disko u mraku.

To bih čuvao u prozirnoj staklenoj polici.

I prao svaki dan u stroju za pranje posuđa.

I kupovao bi onaj najbolji Calgon, iz DM-a, da se ne hvata kamenac.

Imao bih farmu zubiju.

Supruga ionako ima salon za uljepšavanje noktiju Nokturno.

Klijent joj je i stanoviti N.C.
Ali za uređivanje njegovih kandži se brine pomoćni radnik.

Zove se Senad.

Razmišljam nešto kako su narodi s ovih prostora zajebani.

Nemam pojma kome ja pripadam.
Istražujući korijenje genealogije vlastite obitelji uviđam da se prvi put spominjem 278. godine prije Krista, na području današnjeg Knina gdje sam tada nekome dao nekakvu darovnicu u ime poglavice slavnog plemena Qurati koji su već par stoljeća razvaljivali od Alpa do Karpata.
To je bila ekipa, to su bila vremena.
Kakvi ustaše, kakvi partizani.

Ja sam ostao i stopio se s domicilnim stanovništvom jer sam se zagledao u djevojku, rumenu i plavu.
Ostatak izaslanstva sam poslao natrag, negdje.

Ista mi je prema daljnjim saznanjima po raznoraznim ljetopisima (obične trač novine tadašnjeg doba i najobičnije žutilo) rodila desetero djece.
Prema istom tom ljetopisu djeci je tijekom odrastanja jedina igračka bio vlastiti penis.
Kasnije se to pokazalo dobrim jer im je donijelo nebrojene beneficije u životu.

Nakon što su djeca odrasla, pooženila se i tako to, te na kraju i pomrla odlučio sam da se i službeno razvedem od svoje tadašnje supruge, djevojke rumene i plave.

Nisam htio da se djeca nerviraju.

I tako, malo tamo, malo ulijevo i centralno i eto me tu, ovdje.

A što je gospođi bilo s onim frizerskim salonom Šišarka?

Krasna glazba! :)

ej, B. Baklje.
Gospođa je prenamijenila djelatnost u uslužni obrt astroloških tumačenja, gatanja i skidanje uroka.
Salon je na istom mjestu i sada se zove Šišmišarka.

Hvala za izbor glazbe.
Mašinka Lukić svojom glazbom je probila sve granice.
Pogotovo onog dobrog ukusa.
:)

https://www.youtube.com/watch?v=klFY0zOqd4E

:)))))
Nije bitno. Treba probijat granice. Ni nebo nije granica ;)