Putovanjem po galaksiji riješite se stresa.

Jos dva dana radim i na godisnji mjesec dana..mozak je vec , valjda apsorbirao tu cinjenicu i ja sam na izmaku snaga... :))
Pa onda treba docekati srijedu da poletim kuci..a nestrpljenje raste , ponekad mi se cini da vec letim...
Nakon godinu dana zagrliti svoje dijete , udahnuti poznati miris , osjetiti njegovu blizinu, gledati poznate oci nicim se ne moze uporediti..i nikakvi mobiteli i ekrani to ne mogu zamijeniti..
Zato mi nije jasno kad mi kazu - sto se brines , pa veliki je!
Kakve veze imaju godine djeteta sa ljubavi , brigom i zeljom da ti dijete bude sretno?
No... ono najvaznije je da sve sto se dogodilo u ovih godinu dana .. toliko toga se poslozilo .kako treba , sve dobilo svoj puni smisao i sreca ima svoju ulicu i broj!
Sve sto sam si zacrtala , zeljela , sanjala ...uspjela sam ...a sve to ne bi mogla pa da ne znam koji savrseni plan stvorimo , ako u to ne idemo sa srcem!
Prema sebi i prema onima koje volimo...

Pa ćim je stariji i što ste više skupa to ste vezaniji.
Veza postaje s godinama sve jaća i jaća.
Al vole ljudi bubnut svašta.
Pa tako je i sa kojekakvim vezama i obavezama nema toga na što se čovjek ne navikne i privikne.
Da se ljudi teško mjenjaju je jedna površna fraza jer mada smo npr u bilo kakvoj nevolji i gabuli nema toga na što se čovjek ne privikne a dok su emocije za tvoje najbližnje e onda je to opet neka druga prića.

Kad se radi o otvojim najbližnjim srce mora dati svoje, a mozak kontrolirati one loše osjećaje- straha, nesigurnosti zabrinutosti itd....

Bravo zdrni! :))
Sve si to lijepo objasnio i nemam sto dodati ..ni oduzeti... hvala ti.. :))

draga Oci... drago mi je zbog tvoga uspjeha ..pozzz

Istina dobro sam napisao.
Ipak mozak je mozak i najvažniji ljudski organ

Na polju smo kolegica i ja brale luk.
Odjednom je počeo padati led. Bio je velik kao teniska loptica. Snašla sam se i na glavu stavila pleteni koš. Ona se nije snašla pa joj je led razbio glavu. Obje smo pune modrica, rekla nam je jučer za 24sata Mira Fodor (55) iz Sivice gornjeg dijela Međimurja
.Bilo je to prekjučer. tj u utorak

Sad sam " kao " kritički nastrojen ......ali ali .....pa valjda je vidjela što joj kolegica radi tj kako si sama pomaže.
Gdje nema nema
Gdje ga nema nikad ga neće ni biti.

Oči.,.znaš kako ja prevladam tih 700 km daljine...kaže da nikad nije bolje i ljepše živjela...srce me boli što je rijetko vidim al sam sretna jer je ona tamo (a ne ovdje) sretna! Pitam se gdje su svi oni roditelji koji su bliski vlasti (ovoj ili prošloj) i kako oni podnose bol roditelja i nacije zbog bijega iz HR? Šute...izdajnički šute...dok nam sva djeca ne odu...e jadna li si hrvatsko!

http://www.index.hr/Vijesti/clanak/njemacke-vlasti-objavile-podatke-evo-kol
iko-je-tocno-ljudi-lani-iz-hrvatske-otislo-u-ovu-zemlju/982032.aspx

Moj je malo zakrzlja a i ne trosim ga puno pa nema veze

Neka ti odmor bude lip i pun ljubavi,
Raznorazni vrsta ljubavi ;-)

Ženski i muški mozak
Skupila se rodbina u bolnici, kod teško bolesnog rođaka. Konačno, pojavljuje se doktor, zabrinut, umoran, smrknut…
– Na žalost, nemam dobre vijesti, reče, posmatrajući zabrinuta lica.
– Jedina nada je da mu se presadi mozak. Riječ je o eksperimentalnoj proceduri, vrlo je riskantna, ali to nam je jedina nada, osiguranje plaća proceduru, ali vi ćete morati platiti mozak!
Okupljena rodbina sjedi zamišljeno u tišini…
Posle nekog vremena, neko upita:
– Pa, koliko košta jedan mozak?!
Doktor brzo odvrati:
– 5000 dolara za muški mozak i 200 dolara za ženski.
Nastupila je neprijatna tišina. Muškarci u sobi su pokušali da se ne nasmiju, izbjegavajući da ženama pogledaju u oči, ali neko se ipak nacerio…
Muškarac koji nije mogao da obuzda svoju radoznalost je postavio pitanje koje je zanimalo sve prisutne:
– Zašto je muški mozak toliko skuplji?!
Doktor se osmjehnu cijeloj grupi:
– To je standardno, ženskom mozgu se spušta cijena zato sto je bio korišten..

Bila jedna majka koja je imala dva sina koji su se zvali „mozak“ i „sta te briga“.
„Šta te briga“ ode u školu i pita ga učiteljica kako se zove, on njoj odgovori „šta te briga“, ona ga ponovo pita kako se zove i on kaže „šta te briga“.
Zove učiteljica majku i pita kako joj se zove sin, ona kaze „šta te briga“.
Drugi put zove i ponovo je pita kako se zove, ona kaže „šta te briga“.
Pita učiteljica majku:
– Da li vi ženo imate mozak.
Ona kaže:
– Imam, eno ga jede palačinke.

a mogli smo skupa na urlaub,