zmajić

Link

Jutro...
Sunce...
Drveće...
Trava...
Evo i vatricu sam naložio..
Malo šunke u tavicu i koje jaje..

Da li stih je to što dišem,

da li ja to pjevam Tvome veličanstvu

kada ništa ne znam, a svejedno pišem,

kad otimam srži svjetskome prostranstvu?



Da li molitva je srca moga

kada izvlačim melodiju

iz vjetra ili mira prirodnoga

ili kad mi oči sklada piju?



Nikad ne znam i uvijek zaboravljam

motriti trenutak izražavanja

u kojemu misao postavljam,

izvlačim je iz svog davanja.



Sve što leži u mojim dubinama

teško je uhvatiti u vrijeme

kao što oluja čini s dinama

koje pustinji su jedinstveno sjeme.



I gdje ljudi nema, mi smo sami,

a ja znam da me prozivaš

jer tko bi drugi rekao u tami

izljeve Ti što ih skrivaš.



Duše Sveti, Duh si moga duha,

vrh si stvaranja.

Ti si glas mojega sluha,

vatra mog izgaranja.



Tebe svijet u izobilju ima,

Ti si izvor Presvetoga Trojstva

kojeg duša moja prima,

koje donosi mi Križa svojstva.



Vjetar sipi kroz proplanke,

glasi sežu kroz svete zvonike;

svi Te traže kao strune tanke,

a Ti svima nudiš lovorike.



Kad bi buka ovog svijeta stala,

gdje stradavaju k’o jedan,

ja bih svima reći znala

koliko je svatko Tebi vrijedan.

T.

https://m.youtube.com/watch?v=5NGqbWGGC4U