Putovanjem po galaksiji riješite se stresa.

Nekada, ne tako davno razmišljala sam. Pretjerano. Manijakalno. O sebi, o ljudima. O postupcima. Mojim prema njima. Njihovim prema meni. Nerijetko sam bila tužna. Potrošena, zgažena. Ljudi su, teška srca priznajem najveći razarači na svijetu. Nisu moje misli trajale ono, minutu, dvije. Trajale su satima. Što, kako, i zašto dovraga? Analize do najsitnijeg detalja. Mi smo žene vješte u tome. "Ali da sam bar, eh da sam bar..." Da se kojim slučajem dijelila lenta sigurno bih dobila onu za kraljicu analiziranja...
I misliš tako. Misliš. Kroz tebe tutnjaju vlakovi misli. Onda dođe dan kada se jednostavno umoriš. Stojiš, a srce ti kuca ko ludo. Pomisliš, stani ludo! Ne možeš vječno trčati sprint. Njih i nije briga što ti trčiš. Htjela ne htjela moraš stati. Stisnuti off. Od svijeta. Od ljudi. Od onog "Zašto dovraga?"
Off je ponekad on. Koliko god se nelogično činilo. Tek u off stanju bolje vidimo. Sebe. Druge. Naše uzajamne radnje. Off mi je u posljednje vrijeme sve češće uključen. Tko me kuži kad sam u off stanju taj je odavno dio mog on stanja. Razmišljam li još uvijek? Ma naravno. Samo se trudim da mislim na one koji zaslužuju moje misli. Ništa osobno. Nismo više klinci.

Ingrid Divkovic

Link

Jutro :)

I ja sam znala analizirati, i povrijediti me je znalo. Nekako sam naučila maknuti se od otrovnih ljudi, a s bliskima razgovarati. Znam da je uvijek iza nečije grubrosti, nekakava pozadina. Vrlo često nema veze sa mnom, već osobom koja je gruba.

Konstruktivne kritike i sugestije volim.

Ego ne. Više id. Ne razmišljam dugo, ne zato jer ne mogu nego jer nema potrebe. One zaista bitne stvari dođu instinktivno, a razmišljanja sežu u tjedan, dva, tri ili pet. Osam najviše.

Dok sam bila mlađa puno sam razmišljala o tome kako me drugi vide, što govore o meni i kakav im dojam ostavljam. Mislim da je to dio odrastanja i da svi prođemo kroz tu fazu. Danas me boli briga za to. Osim toga, naučila sam da ljudi rijetko razmišljaju o meni. Imaju pametnijeg posla...

Ali opet, uočila sam da sve više volim sebe i ugađam sebi. Znam da imam puno mana, znam da često griješim ali prihvaćam to i idem dalje. Nisam savršena, samo sam žena. Tko će o meni razmišljati i tko će me voljeti, ako neću ja? :-)

Dobro jutro

Skuzajte ali ne ebe vas ego nego nedostatak maslinova ulja :)

Inace meni su ove teme uvik of, bez uvrede, cak pomalo mislim da ovakeve analize su sjeme egoizma i negiranje upravo onog sto navodno propagiraju, rad na sebi, postati bolji covik i slicno, a covik uopce nemora postati nego bi triba ostati covik,
a to izgleda zaboravili

Pa u to ime popicu jedan tvis of, zivili :)

Jarac u krivu si. Treba postati i ostati dobar čovjek. Na žalost ljudi su lako pokvarljiva "roba"

https://www.youtube.com/watch?v=-F8NjNRTL3s