srp mog djeda antuna

 
tamo neki šta je kreativan spoji toster na modem pa mu dotični ZAPEČE prognozu vremena na kruh. ono, izađe žućkasti kruh s tamnosneđom mrljom u obliku sunca. ili oblaka. ili oblaka s kišom. i kaze na kraju razgovora : bilo bi super kad bi se tako dva prijatelja spojila tosterima na modeme pa si slala poruke o raspoloženju na tost. (a nije cuo za mobitele?) to je sve zabavno. meni bi bilo fora da mi to..ne znam..frend neki si složi. ono, malo bi ga zajebavala, istina. al bi mi bilo fora. al ovo ce se prodavat. ljudi ce davat novce za to, đizs. muda pod bubrege. bacit cu se u patentitiranje pizdarija...
drugi prilog je bio o ...o ljudima koji se bave hodanjem. i imaju razvijenu filozofiju o tome. znaju na sta sve to povoljno utjece i kakvih vas sve problema rješava. i potiče ispustanje endorfina. kao i mnostvo ostalih novih pizdarija. tipa ona skola smijanja. jer danas svi oce bit jako sretni. jer ovaj strasan, strasan, mukotrpan zivot jednostavno ubija. bitno je bit sretan. ako postoje klubovi koji ce mi to omogucit, ja cu bit clan tih klubova. neka mi oni kazu kako da to budem. neka mi potaknu endorfine. i imaju stapove kojima se pomazete dok hodate. sa gumiranim završecima. ZA SVE PODLOGE. i taj stap vam je zavezan za zapesce tako da ga eksli, kad zamahnete rukom unatrag lagano ispustite cime rastezete dodatno ledne misice i vratne i jos svasta nesto sta vam dobro cini. i ljudi to eksli TRENIRAJU. pricala je o tome neka mirjana koja je bila titulirana kao "hodačica" . kak je njoj dobro od tog. i sve. (jesu culi oni za planinarenje?) mislila sam da je skola smijanja vrhunac gluposti.
ali ocito nije.
nakon tog sam, srecom, zaspala. probudile su me lake note. u bunilu sam pomislila da je opet nedjelja i da OPET gledam retromaniju. retromanija bi mozda bila oke emisija, samo da je svrstana u kategoriju reality show-a. tada ju ne bih gledala pa bi mogla rec da je to "mozda oke emisija". ovako sma naivno okrenula na taj program. koji god vec bio. i vidla onog sajetu i onog s radija kak pokusavaju vodit emisiju. bezuspjesno. uglavnom. mislila sam da mi se opet retromanija dogadja. ali ne. to je bio najnoviji spot karme. onog estradnog cuda za koji nitko ne zna koja je tajna njihova uspjeha. osjetila sam neku mučninu u zelucu. i jos traje. samo jos uvijek ne mogu odgonetnut jel to od televizije il onog prehrambenog artikla koji se prodaje pod nazivom -kranjska kobasica- za koju imas osjecaj da ti se trza u u zelucu dok ju skroz ne dokrajče želučani sokovi.

Popij pivo...i to neko loše...bar ćeš imati zanimljivu žgaravicu... ;)

:))) A rekla si da nećeš gledat teve prije 11 navečer.

U stvari, ovo s tosterima je skroz zgodna stvar, a i sljedeći logični korak u evoluciji tostera kao vrste. Tosteri su predugo bili ignorirani, iskorištavani, ugnjetavani i općenito pretjerano shvaćani zdravo za gotovo. Bilo je krajnje vrijeme da napokon pokažu svoju pravu snagu zakoračivši jedan, za njih mali, ali za kućanske aparate zaista gigantski korak unaprijed na stubištu evolucije. Podržavam! :)

ja ne mogu vjerovati da sam pročitao ovo od-počeka-do-kraja...

Ja ne mogu vjerovat da netko vjeruje kako je kranjska kobasica kranjska. Isto ko što francuzi nikad nisu čuli za ono što mi zovemo francuska salata. I zašto se Zagreb kocka zove kocka, kad je kugla?