Putovanjem po galaksiji riješite se stresa.

Sigurna sam da na kraju svi imamo ono za sta se borimo i sto nam je bilo vazno.
Kad sam ja shvatila sto je meni najvaznije u zivotu?
Nije to bilo ni pod kotacima kamiona , ni kad sam letila u provaliju , ni kad sam samu sebe pregazila autom , ni kad sam bila u braku koji to nije bio onakav kakav sam zeljela , ni lazi, ni izgubljene nade, ni uzaludni trud sviraci..
Bilo je to onda kad su mi dijagnoze bile najcrnje. Karcinom bubrega i benigni tumor na jetri u isto vrijeme . Kad su doktori dizali ruke od mene i nitko se nije zelio upustiti u tu avanturu da barem nesto pokusa spasiti.
Nekim pukim slucajem ( a znamo da slucajnosti ne postoje ) uspjela sam "natjerati" mog doktora da se dohvati noza.
Sto sam tada mislila..osjecala.. ?
Vjerovala sam svom instiktu da to jos nije sve od mog zivota, a ako i jest neka to bude u pokusaju da se nesto napravi , a ne u odustajanju.
Sve je dobro zavrsilo , zahvaljujuci odlicnim timovima KBC Rijeka i Susak. I jos sam ziva i zdrava.
Ali tad sam shvatila za sto ja zaista se zelim boriti . Za ono sto volim.
Volim svoj zivot.
Ispunjen svojom sretnom djecom,ispunjen ljubavi prema sitnicama koje meni znace , svojom neovisnoscu , svom smislu i nesmislu za lijepo , za sretno ,za smijesno i svoj mir u dusi.
Dosta je bilo ugadjanja drugima, rjesavanja tudjih problema jer ti to mozes i hoces, Dosta je bilo licemjerja prema meni , prema onom sto volim, sto me cini sretnom.
Nista od toga nisu bile materijalne stvari.
I tad je krenuo preokret. Borba za svoj zivot , koja je bila puno teza od operacije koja me vratila u zdrav zivot.
Nevjerovatno je kako tada vidis sve u novom svjetlu. I nije te strah . Ne bojis se za sebe , jer znas da ides svojim putem. Tko ce tada ostati na tom putu u tvom drustvu ovisi samo o nama.
Znam da je meni dugo trebalo da to sve shvatim , ali isto tako znam da me sve vodilo tome. Svaki moj trenutak .
Prije mjesec dana dok sam bila na godisnjem donijekla sam odluku da prodam kucu u Istri, odakle sam otisla prije godinu dana . Pored sve dokumentacije koju sam morala spremiti , trebalo je isprazniti kucu za buduceg kupca. Vecinu stvari koje su ista vrijedile podijelila sam drugima. Za sve ostalo narucila sam kamion i pobacala sve.
Sebi sam ostavila samo par sitnica i albume fotografija.
Od tih sitnica je jedna kristalna zdjela , poklon moje pokojne mame , iz Rogaske Slatine, gdje su ona i tata zadnjih godina redovno docekivali Nove godine. Znam da je tad bila sretna . I to mi je vazno. Kad je netko uistinu sretan? Sto ga cini sretnim ?
Ne zelim pricati o onome sto ne volim. Jasno je da ono sto volim , suprotno od toga ne volim.
I zasto da onda trosim energiju na ono sto ne volim? Pricajuci o mrznji dajem tome prostor, energiju i snagu. A to ne zelim i ne volim.
Zato oni koji stalno i stalno ponavljaju sto ne vole zapravo vise stete onome sto vole, a najvise stete sebi jer im na kraju ne ostane nista od onog sto vole ....

"Volim svoj zivot.
Ispunjen svojom sretnom djecom,ispunjen ljubavi prema sitnicama koje meni znace , svojom neovisnoscu , svom smislu i nesmislu za lijepo , za sretno ,za smijesno i svoj mir u dusi."

:))))

Volim mazo i tvoju ljubav prema moru... :))

Hvala, oči :)

Cmok. :)

Znate li pricu o Adidasu i Pumi?

Odlican film.. preporucam - " Adidas protiv Pume "

kad shvatimo i tko nam je važan ;)

i za kraj jutarnje kavice...

Ima jedna gola cinjenica - Nitko nije otisao s ovog svijeta sa zaljenjem da je malo radio...

Imajte to na umu.. :)

Ugodan dan svima koliko vas ima..

A'e :-)

Očica, hrabra si i zato ćeš uvijek bit ok :)