zmajić

Link

Ima li kraja mojoj znatiželji?

Duh je miran, nadasve nemiran

kada god poželi,

srce se smije, veliko je,

u oku suza i sjaj,

isprepliću se kao kakvi prsti,

i nema kraja mojoj znatiželji

sada znam,

hvala Mjesecu što je velik i

Suncu što se sjaji, grije,

Majko Zemljo, hvala!

T.

https://m.youtube.com/watch?v=xFq4wjtdsqE

Imaš "leptiriče" u trbuhu?

Izgubljena violina ova maestrala
našla se na rukama bića dugih kosa,
usred šume što prkosi navalama njina vala,
pa već utaplja se u dubini šumske rose.

Možda to je biće poželjelo zaguditi
kad se iznenada našlo samo s instrumentom,
ali tad bi možda moglo maestrala zaluditi
i te mračne šume što ih mrsi svom lamentom.

Mora da je neka vila odbjegla od snivanja
jer oko nje proziran se veo vrti,
a i šuma kao da je puna svjetlosnih umivanja;
ipak je sačuvala to biće umjetničke smrti

jer da nije vjetra bilo i velike rosne vode,
tko zna što bi zadesilo prozirnu vilu.
Ona svirala je plešući sva kao da je vode
šumska svjetla prema svome krilu.

Maestral joj gudalo otpuhnuo,
zalio ga rosom ove jedne kapi
potom Palčici kosu je otprhnuo;
sada ona gleda kako rosa hlapi,

utonula sva u nju kao da je malo more.
Možda sjetit će se da se mora vratiti,
možda je u tužnom šoku dok joj prsti gore.
Tko bi rekao da vile mogu patiti

i tko bi potvrdio da ne postoje.
Zar joj nisu lahoraste kose ove,
zar ta violina nema svoje boje
kao pravo drvo s kojeg neka glazba zove?

T.

Hvala Jupiteru što postoi!
Hvala Saturnu na prstenima!
Hvala Neptunu!...

O imam...
Malvaziju..

:)))....za malvaziju:)