Navika mi je da proizvodim buku
O kako te misli jako tuku
Sami gradovi su proizvod toga
Odoh malo u šumu gdje je tišina i sloga
Sada jasnije čujem sav taj nered i kaos
Dođe mi da se spakiram i preselim u Laos
Nema to nekoga smisla jer
Moram povesti i samoga sebe, čini se kao da život nije fer
Dužan sam dužnosti dužiti
Da bih mogao životu služiti
Ali bitno je sjetiti se iznova svaki dan
Otići u postelju na vrijeme po slatki san
To je hvala što reći ću sebi
A ako bude još malo sreće,
prije nego što zaspem
dati ću jedan poljubac tebi
Autor: wasyxde | 21.11.2017. u 23:12 | opcije
Mali kamencic u cipeli zulja isto kada je veliki
Autor: Jarac999 | 22.11.2017. u 5:17 | opcije