WDF

dal volite smrt..
.prekid svega...čak i života
prekid kredita.......bolesti.....dugova.....maltretiranja....
smrt....oslobađa.
nemoraš ju volit
nitko je ne voli osim ako nije lud ko duga...ili previše pomiren sa sobom...

možda volite tuđu smrt....da se netko zgasi..i nema ga više...
ne smeta..me utječe...ne vidimo ga...
ionak je bio dosadan i bolestan...

možda želite malko utjecat na završetak životnih funkcija u nekog......ne brinite se...niste jedini....
svi to žele
ja sigurno....i dobro mi ide..
a kak vi stojite s okončanjem ovosvjetskog životića...
želite...
zahtjevate..
nadate se...
znate.

kolko god smatrali svoj život svetim i nečim čarobnim....istina je drukčija....puno nas je živih...previše...
i ništa se neće promjeniti kad nas više neće biti....
mala rupica u tkanju vremena... pješčanog puta.....
disonanca...
pičkin dim .....štagod to značilo...

pogledajte sebe kad netko ode...vama vrlo drag..
patimo...
svakim danom sve manje mislimo o njem..njoj....
sve pojede zaborav...
nema nas...
neće nas ni biti...


Link

tko voli smrt ? , slazem se u dijelu da kad netko ode iz dana u dan sve manje mislimo o tom ( osim u posebnim slucajevima ) , a ono sto mi je interesantno je to sto zivot ide , a ja kopnim od obaveza .. a , znam da sam zamijenjiva ...
i odlucila sam nakon ovog tijedna koji ce proc .. promijenit plocu

bumo vidli :)

hvala na potaknutom zapisu i mojoj ispovjedaonici :).

oooo link taman sa mojom odlukom :)

kolko god bilo glupo...
volim ljude ko što si ti.

i jedan od mene isto vezan uz moju odluku :)

https://www.youtube.com/watch?v=je1Q6Y-hBfY

možda je i smrt zaslužila ljubav

ajme djuro .. ovo zvuci kao kritika , al ja volim kritiku :)

ponekad neki spoznaju ljubav tek onda kad se smrt desi .. ima i toga .. nazalost

ne

mislio sam napisat..

volim te

a kolko glupo bi to zvučalo....
ne znam te ...ne znam tvoje ožiljke....tvoju bol...tvoje mirise....osmjehe...
ne znam ništa o tebi....
i ne mogu te volit...ne smijem,,,

tvoje zapešće na mojim usnama....

jelda da bi bilo glupo napisat ...

volim te

samo radi dvije ..tri riječi....
ispričavam se...
ovo je plaćeni eksperiment...
pokus...

voljela bih da me nema! tako sam obično zazivala smrt, to činim i danas ponekad. ne euforično, već onak...bio bi to kraj svega što me muči i što ne želim više. mislim da je dobar osjećaj kad te nema, jer te nema nizašto! reći će netko, ali tada ne možemo se niti smijati npr? pa dosta sam se smijala...općenito, dosta sam svega činila u životu. no more! nekak mi se više neda. gotovo da nema više što bih žarko željela! valjda sam se naživjela, nauživala i napatila! puna sam svega. stoga mogu mirno i otići. nikad nisam nikom poželjela da umre...onak za istać, iako sam to ponekad znala reći u nekim teškim trenucima. znala sam reći i za sebe, da barem mene uzme i da ja boluje, umjesto mojih kćeri. ali nejde to tako...općenito, kako nisam vjernik nemam problem sa smrti. dapače, i svojoj djeci sam rekla ako se razbolim teško da me otpeljaju u nizozemsku. zna se što se tamo radi. ja definitivno jesam za eutanaziju. a ljubav! dobro je reći...volim te! dobar je osjećaj, iako ne bih voljela to čuti od nekog tko tako ne misli, osjeća...a i ja sam se par puta glupo osjećalla kad sam nekom rekla da ga volim a on mi nije uzvratio. ili kad je meni nedugo rečeno da me voli...a ja nisam mogla uzvratit! treba biti oprezan s ljubavi...kad se ne voli. al kad se voli...e nek se voli maximalno! i da, moram reći da je naporno kad ti netko stalno iskazuje ljubav a ti ju ne želiš! sve manje patim iako žalim za sobom takvom u nekom lijepom životu kojeg je bilo. normalno, želim da ga bude još? al jednako znam da nije moguće.....ne zato što ja to mislim, već zato što on ne može! moći i htjeti nije isto. no, trebalo je vremena za sve ovo...shvatiti prihvatiti i biti. jer, neće nas biti!

u moje doba slušalo se ovo

https://www.youtube.com/watch?v=FJyDmvV5k9A

ovo je možda i bolje

https://www.youtube.com/watch?v=rYa9Ae9Oy28&list=PLW8qOITxjdfLEeY6wwyws-0Ih
Aqq7DW_I

je mai ..i ta mi je dobra.. ko da je jučer bila...i razbije me...treba.

pozdravljam pozaspale...đuru i blekicu! odoh i ja!

ajd lijepi to...nedugo je baklja stavila jedan zapis o ljepljenju potrganih, razbijenih i inih otkrhnutih stvari, ljudi...i mgu ti reć da mi se to jako dopalo! svi smo mi roba s greškom (a ne samo pelpe, takav mu je naziv bloga)...iako smo antikni! no, takvi oštećeni, uz tu zlatnu nit kojom spajamo te svoje komadiće (srbi imaju dobar izraz...paramparččad)...nastajemo novi mi! gotovo da su veća umjetnost ti napukli spojevi koji ne prouštaju vodu nego li sami ćup,vaza ili što smo već? jer, punimo se dok se ne prelijemo...tek tada smo taman! idem se malo prelijevati...negdje drugdje!

oooo poželila ja nekima da što prije zauvijek sklope oči...ali bile su mi to drage osobe,koje su u bolesti puno patile...trpile strašne bolove...i koliko got mi je bilo teško što će otići i što će mi nedostajati...ipak sam im željela što brži odlazak...ne znam da li je to ispravno ili ne .... ali tako sam to osječala...

obećana zemlja ....niskozemska....

a štaš....
zabuljim se u zid...
u prekrasnu guzicu...
ponekad u komad drveta...
svakaj mi se desi.....

Smrti se boje samo živi!

neću zabrazditi u svoju filozofiju i svjetonazor, no ja duboko vjerujem da smrt boli žive. One koji ostaju.

No nekako si mi iz erosa prebacio u thanatos-- iako je, akd razmisliš, to usko povezano

Smrt je cinjenica, neumitna, al dajte malo a,e
nema mrijet pri vrimena.

nije to baš tako...mog tate nema 30+ godina, ali i danas pamtim toliko toga o njemu, nama... i sjećam ga
nitko koga smo voljeli, a više ga nema, ne može samo tako nestati u protoku vremena. ljubav se samo malo promijeni ali i dalje postoji

(predblagdanska depra, đuro?)