WDF

nastojim ne biti tužan
nemam niti zašto biti tužan.....nemam baš nešto razloga nit bit vesel....
dakle danas sam nikakav...ili ...nisam baš nekakav.
čitam...
i sam sebe....pogledam ta sva nadjebavanja....
i sve mi manje sve to ima razloga i značaja....smisla...
zrele žene koje žele bit curice u bijelom...lupaju šakom po stolu i viču...oću ljepog i ovakvog...i onakvog...
i baš oću...
....možda ne znaju da je ljepota u oku promatrača....a i malo zdrave pameti nije na odmet...
nema veze
zreli ljudi pol hektara sigurni u svoje teorije ...nauke...religije...
sigurni ...
pametni koji traže podršku lajkića...i postavljaju samima sebi pitanja koliko su ....
šta ???

nisam tu da solim pamet nikome...i sam sam grintav....i vaki i naki...

neg ...valjda me nešta drugo ždere.
znam da svaki dan ljudi umiru...razboljevaju se....umiru u mukama grčeći se kao male bebe sa suzama u očima i imenom boga i bližnjih na usnama....
ljudi jednostavno odlaze...mi ih zaboravljamo ..kao što će i nas zaboravit.

čujem jučer da se dijete...treći razred srednje objesilo zbog neuspjeha u školi....
i sad ne znam šta više da kažem...
niti o politici,niti o društvu,mobitelima,reklamama,nastavnicima,roditeljima,...
nama...

u biti...nema veze.

Link

Tužna sam...i jučer i danas...zato sam možda i otišla na groblje pohodit moju majku Anu...ponekad je dobro otići med mrtve kako bi čovjek cijenio život! I znaš kaj...još uvijek mi je tvoj zapis jedini smisleni na blogu...zato ivično i zapnem zanj!

O bično