izgubljeni

uhvatih se jednom da hodam po visokoj travi i žutoj neravnoj zemlji
sa strane je nasip obrastao travom
ja sam na zemlji...i hodam po njoj
treba mi više od dva ,tri trenutka da shvatim gdje sam...i još par da mi nije jasno skoro pa baš ništa...
koncentriram se na disanje...udah kroz nos..izdah na usta...
lagano pokrećem auto testing
koža mi je mokra od znoja,vruć sam,nisam još žedan
noge ne malo bole ,znači da hodam već neko vrijeme...ne prebrzo.
sve je otvoreno i vjetar lagano struže po meni
pogledam mobitel
slušam snimljenu muziku oko četrdeset minuta
sad sasvim otvaram oči i bez stajanja gledam u nebo i daljinu
i konačno znam gdje sam

doma

sve to je moje doma
i te zelene biljke koje kosim...jedem...gazim...
i ta žuta zemlja..krta i masna
prekriti će jednom i mene
i to bit će još jedan dom za putujuću dušu i teško tijelo

i bit ću doma

Link

21.06.2018. u 22:31   |   Dodaj komentar

...dosadnooo!!!... :)))

Autor: nevr_mor   |   22.06.2018. u 0:55   |   opcije


Dodaj komentar