WDF

ne boli me srce i srce me ne boli draga i prekrasna i ne ne boli me više ništa a i ako me boli progutat ću to i nastavit buljit ispred sebe mutnih očiju il bistrih svejedno i bistre duše i sjebanog srca i starih ruku i sjede rijetke kose ništa mi biti neće a i tebi ništa ne znači jel ja živim il sam grafit na betonskom zidu i zašto ti ne bi bilo svejedno kad i samom mi je isto i svejedno i opet isto i isto
sjebanog pogleda i potrošenih zubi i kostiju odbijam se o stranice papirnate koje želim uhvatiti i zlorabiti i onečistiti koje bježe stalno i krive se da su prave i poštene a nisu jer su iste kao i ja i lažu i misle da su nešta drugo od onoga što zbilja jesu a ja znam sve o njima i lovom ih uvijek i nikad ih neću uloviti i možda to nit ne želim možda je samo lov u mojoj misli
lov na papir koji život znači nekome i puno te bijele bijeline i još tih čistih stvari bjelih i još bjeljih
još bijelo mi se vrti pred očima kad slinim cvijeće i povraćam riječi i gazim trave velike i grozne i sanjam svoj život a i tvoj ja sanjam stalno i neznam više gdje je počelo i gdje će završiti i dal zaista želim znati bilo što o snovima i javi i dal uopće postoji san ili java i gdje se sakrio san i pobjegla java
bolje ne znat nego znati bilo što jer kad ti saznanje pokuca na vrata znaš da si zajebo i da je račun došao na naplatu i da ćeš ga platit grdo i grubo i za sve po nekoliko krvavih tura pretakanja misli iz jave u san i ponovo opet preko krvavih išibanih leđa svijesti nevinog sanjača a to sam ja i ne samo ja nego i ti i svi drugi koji to još ne znaju ali će saznat kasnije nego prije kad više ništa ne pomaže

ponekad bih dao krvi i kosti poneke da zadobijem mir i osvojim ga i da mir živi u meni i ne bježi od mene i da budemo jedno mir i ja i ja i mir da gledam ispred sebe a i unaokolo s mirom i da stanuje mom u srcu duši glavi i trbuhu i da me ne napušta taj mir i da konačno pijem s izvora strpljenja i ne pitanja i da budem bijel i dobar i zao kažem sve

sve sam i ništa i glupo i pametno i crno i bijelo i ljepo i ružno se trudim bit i jesam i zao i najbolji i plav i
siv i sve ću biti i živjet ću samo malo a tako puno i ne ponekad i vječno živit a možda i umirat isto toliko dugo i jadno i ružno a i krasno i posipat po sebi a i po malo svog svemira taj masni kristalni prah gorkih mirisa i kristalnog pamćenja i sve svile svih svilenih nametnika ove zemlje a i one druge i treće

i previšei prekrasnoi više i dosta valjda

Link

ponekad se uhvatim da buljim u svoje ruke....šta su napravile i šta će još napraviti... divne i grozne stvari.
opet se bojam čudnim bojama ..al danas je takav dan...kad vidim više i lažem više i više istine govorim.