WDF

ne boli me srce i srce me ne boli draga i prekrasna i ne ne boli me više ništa a i ako me boli progutat ću to i nastavit buljit ispred sebe mutnih očiju il bistrih svejedno i bistre duše i sjebanog srca i starih ruku i sjede rijetke kose ništa mi biti neće a i tebi ništa ne znači jel ja živim il sam grafit na betonskom zidu i zašto ti ne bi bilo svejedno kad i samom mi je isto i svejedno i opet isto i isto
sjebanog pogleda i potrošenih zubi i kostiju odbijam se o stranice papirnate koje želim uhvatiti i zlorabiti i onečistiti koje bježe stalno i krive se da su prave i poštene a nisu jer su iste kao i ja i lažu i misle da su nešta drugo od onoga što zbilja jesu a ja znam sve o njima i lovom ih uvijek i nikad ih neću uloviti i možda to nit ne želim možda je samo lov u mojoj misli
lov na papir koji život znači nekome i puno te bijele bijeline i još tih čistih stvari bjelih i još bjeljih
još bijelo mi se vrti pred očima kad slinim cvijeće i povraćam riječi i gazim trave velike i grozne i sanjam svoj život a i tvoj ja sanjam stalno i neznam više gdje je počelo i gdje će završiti i dal zaista želim znati bilo što o snovima i javi i dal uopće postoji san ili java i gdje se sakrio san i pobjegla java
bolje ne znat nego znati bilo što jer kad ti saznanje pokuca na vrata znaš da si zajebo i da je račun došao na naplatu i da ćeš ga platit grdo i grubo i za sve po nekoliko krvavih tura pretakanja misli iz jave u san i ponovo opet preko krvavih išibanih leđa svijesti nevinog sanjača a to sam ja i ne samo ja nego i ti i svi drugi koji to još ne znaju ali će saznat kasnije nego prije kad više ništa ne pomaže

ponekad bih dao krvi i kosti poneke da zadobijem mir i osvojim ga i da mir živi u meni i ne bježi od mene i da budemo jedno mir i ja i ja i mir da gledam ispred sebe a i unaokolo s mirom i da stanuje mom u srcu duši glavi i trbuhu i da me ne napušta taj mir i da konačno pijem s izvora strpljenja i ne pitanja i da budem bijel i dobar i zao kažem sve

sve sam i ništa i glupo i pametno i crno i bijelo i ljepo i ružno se trudim bit i jesam i zao i najbolji i plav i
siv i sve ću biti i živjet ću samo malo a tako puno i ne ponekad i vječno živit a možda i umirat isto toliko dugo i jadno i ružno a i krasno i posipat po sebi a i po malo svog svemira taj masni kristalni prah gorkih mirisa i kristalnog pamćenja i sve svile svih svilenih nametnika ove zemlje a i one druge i treće

i previšei prekrasno i više i dosta valjda


Link

Rijeci pune okusa...ma kakav bio
Respekt!

....moj zapis od neki dan kad su me zbog neplaćanja skinuli s prve stranice bloga...
..aminal... je sasvim namjerno i nimalo slučajno....više mi se sviđa izgovor nego kod ..animal..
nekak mi je više životinjski...

fala meija...

Nema na cemu...

Iako nismo bloski blizu, cijenit cu rijeci koje to zasluzuju

Citamo se :)

Kad vjetar nosi pijesak i zatrpava tragove a ne pravi ravnicu već sve ostaje valovito, meni tvoje riječi, doista neke lijepe, samo zavaravaju i zaravnavaju. Porovalija postaje sve dublja jer je ulaz sve manji....samo si govorio nekom jer ja nisam ništa shvatio

Kako reći istinu a da je nitko ne vidi????

ne znam medo.
ja samo valjam riječi u okuse i misli...dal su prazne...pune...istinite...lažne...
ne znam.
kad mi dođe ..ja natipkam nešto..ne baš uvijek.
i to je to.