zmajić

Link


nečujno, polako,
iznenada ponekad
uz pismu galeba
letača,
umotani u bilo,
sretnici jer oni su
svijet učinili
biserom balada,
uz njih
plesale su ptice, kaskali
konji i lepršale na pozornici
balerine,
odlaze, možda zauvijek
ili samo na odmor da napiju se
vode planinskog potoka,
smognu snage za neki
novi moment i ponovno zavrte
kolovrat sreće,
kako podnijeti njihov odmak
od ovozemaljskog,
pokloneći se
trenutku ZENA, udahnuti miris
mora i soli,
izlistati spomenar
nekih davnih dana, ljubeći
note ispod zvjezdane mjesečine,
puštajući balone purpurnih
boja
u znak da veliko je bilo
prostranstvo melodije godina
kad zajedno smo rasli…..

D.

Nema druge!!
U boj na vjetrenjaču..
Spasit najdražu blogericu...
Ili??

Jednostavno ne mogu vjerovati da se niti jedna od ovdje nazočnih blogerica, emotivnih duša, nije niti osvrnula na ovaj tvoj stihoviti izričaj...
pa ću ti ja kao jedan običan smiješni stari čovjek reći samo 'bravo', no znam sigurno da 'od te ti mele nebu kruha' (kak bi se u mom kraju reklo) ... život ide dalje i nema svrhe osvrtati se na prošlost, davnu.

nečujno polako pa otvoriš link i to mi nekak ne ide zajedno:-)))
ALI ako ti tako Was o ljubavi ...svaka čast:-))

Nema se na što osvrnuti Teee, treba se samo ... ljubiti a i to je široki pojam;-)

U proljeće rano kad
ozelene polja,propjevaju ševe,
vidjet ću te,a i šuma bit
će zelena

Reče čovjek pijte,
.........oni se napiše,
poslije nikad se vidjeli
.............se nisu.
I ja sam tu negdje.