ovo nije blog

a iz dubine duše nezaustavljivo i bez kontrole probija Thanatos, instinkt smrti.
Daleko im kuća, neubrojivima, oni su jedina realna opasnost. Nema tu pomoći, niti lijeka.
Onaj kome se osladilo povrjeđivanje drugih, teško se vraća u normalu. Ne teško, već nikako.
Kaj se mene tiče, možeš me zavarati samo jednom.
Ljudima pristupam sa stavom "ti si ok", bez predrasuda, vjerujem u iskrenost. Ali isto tako, vrednujem svako ponašanje koje dovodi do revizije inicijalnog stava. Ne, sadizam i nasilje ne može mi biti ok, i tu nema alibija kojega bih prihvatio.
ps ovo spada u ozbiljan zapiš koji ne mijenja ništa, al nek se zna. Pišem ovu natuknicu zbog sebe, kao podsjetnik.

dan ete..:)
slažem se sa svakom tvojom napisanom riječi. No uzalud nam trud svirači.
Psihopata ima gdje se okreneš, a posebno onih koji se hrane vrijeđajući druge.
Poslije, kad se smire, kao uopće se ne sjećaju da su nešto loše rekli..e hebi ga....
Samo bi još rekla:
Kompulzivni poremećaj vrijeđanja,
je znak teške depresije i psihičke nestabilnosti.

Jednostavno rečeno i jednostavno tumačenja a sve potpuna i svakodnevo dokazana činjenica....Istina! Treba dodati da takva sila prizna samo silu.

sve bi ja to u vojsku da se nauci disciplina i vrijednost covjeka!

volja za smrću je uzvišena i daje ti hrabrost u odlučnim situacijama.....zato i preživljavamo mi koji na smrt gledamo kao na poklon bogova.I još više cijenimo život drugih dok svoj podređujemo dobru većine.