ovo nije blog

Ovako ide ta nadasve dramatična priča (nije za ljude tankih živaca, kao ni za djecu ispod 12 godina…:D.D.)
Scena: šuma gusta, negdje u Hrvatskoj, hrasta lužnjaka ili bukve, nisam siguran.
Glavne face: Medo. Lovac Tomo. Šuma. Puška
Radnja: Medo ,koji se stvorio niotkuda, odjednom počne ganjati lovca Tomu koji je bezbrižno šetao šumom i pjevušio neku narodnu pjesmicu iz svoga kraja, prije tog nemilog događaja.Lovac Tomo zapuca i promaši! Medo mu otme pušku, slomi je na dva dijela, sodomizira lovca Tomu, i ode.
Lovac Tomo je jako bijesan.
Sljedećeg dana vrati se u šumu s novom puškom. Medo se opet pojavi i počne ga progoniti.
Lovac Tomo zapuca, promaši, i medo ga sodomizira po drugi put, te ode kao i prvi put..
Lovac Tomo sad je izvan sebe.Upucat će on tog medvjeda, makar to bilo posljednje što će učiniti!!
Nabavi on sebi AK-47 pušku i ode opet u šumu.Naravno da je medo i opet tu i počinje ga progoniti, a lovac Tomo, vjerovali ili ne, opet promaši!!
Medo slomi pušku (AK-47), šapama nježno zagrli lovca Tomu i reče:
„Dobro, frende, budi iskren. Nije stvar u lovu,zar ne???“

I Ete je bio dete! :-)

Seljak AK-47. Ja samo M-16.

"dajte mi lewis 502. lewis 501 mi je malen!" (ete u dućanu).

Ja ću krepati od smijeha...vas ste dvojica nenadj...i....da vas nema trebalo bi vas......ma ko zna jel bi ali....čini mi se tak!!!!

Pita milicajac etea da šta to radi!*"Ladim ku*ac u Savi!-Ali bre, ovo nije Sava, nego Dunav!-Savo! Pokaži mu ličnu!"

Eternis nije bionikad dete, ali to je viđenje koje nadilazi zaključivanje dvonožnog stvora sa viškom slobodnih radikala u organizmu i inteligencijom koja ne prelazi dva femtoeternisa, i to pri mjerenjima ujutro.. Navečer su vrijednost u zoni mjernog područja ato-jedinica.:P

Etee...pa ti u stvari Tomu jako dobro...bar tako izgleda...poznaješ i ...daješ si oko njega veliki trud...daleko veci nego prema bilo kome drugome...pa to ipak nekaj znači!

arapo, tomu ne bih ni primijetio da ne slini za mnom svako malo...Osjećam očinsku nježnost prema tom jadnom pregaženom i retardiranom biću koje se bori za iskamčivanje barem trunčice pažnje...To je jedini motiv mojeg recipročnog angažmana: da imam sina ( a što nemam) i da je uz to još tako retardiran,vjerojatno bih imao vrlo sličnu vrstu osjećaja...:P

Uffff...Etee...moram otiti z bloga....sada sam tužna...a samo sam se malo štela našaliti.Ni ovaj razgovor za me...zgleda da još nisam narasla do tud.
Laka vam noćka i jednom i drugom!:-))))

Ete sanja:"...tamo su kuće, od čokolade! Prozori su, od marmelade!"

laku noć,arapo:) vjerujem da ovo spada u grube aspekte stvarnosti, i oprosti što nisam frizirao riječi...:)

je, patuljček, je, kućice, čokoladice, kolačići...A sada se lijepo ušuškaj i odi pajkiti,sve će biti u redu...:)