ovo nije blog

kaj bi to moglo bit? Danas mi je palo na pamet, onak bezveze, dok sam u zasluženoj šetnji uživao zajedno sa svojim dragim parkićem i razgovarao sa svojim najdražim drvećem, jednom brezom, i jednim hrastom.. I išo sam pitat tog nekog u meni,( kad je šetnja završila, i nakon kaj sam se pozdravil sa drvećem, i ono je pozdravilo mene), da kaj si je on mislil s tim reći??...Taj dio svojeg "Jastva" nazivam inače "Zamornim kopkalom i saboterom u najnezgodnijim trenucima", kraće: "Zamorko":)
Dakle, išo sam ga pitat...
Kad dobijem potpun odgovor u gramatički ispravnoj formi i kad sredim nedostatak linearnosti iskaza,budem vam javio što mi je rečeno. Možda...:)
Morti sam"kanaliziral" poruke iz sfera viših inteligencija, i neopravdano kinjim svog "zamorka", na koncu tko to u meni kinji mog "zamorka",i tko sam to"Ja" u konačnici, budi ti potpuno iskren prema sebisi?Pitanje je samo retoričko. I ono što znam jedino:ovdje i nema pravih sugovornika,jer tko bi se bavio takvim "glupostima".:P..Na kraju ostaješ sam u svemu, i to je na koncu konca, dobro. Jer sloboda uma se ne da platiti, nikakvi ustupci nisu vrijedni te slobode. Haugh! Poglavica "Pas koji liže svoja muda u bistro izaponoćje" reko je svoje!
he he
ps: u međuvremenu idem si sam prijavit nepoćudni blog, već mi dosadno da to drugi rade umjesto mene:P

ustvari štel sam si s nekim (po mogućnosti osobom ženskog roda s kojom ne dijelim ništa osim možda slatkog iščekivanja da bi tu moglo nekaj bit:PPP)onak neobavezno, za početak, "uz vruću rakiju" i bez "loše prikrivenih želja" (ha ha ha ) pričat o Guilfordovom modelu strukture intelekta, al znam da bi to bilo bezveze ovđe, morat ću se pravit manje pametan ubuduće ne bih li dobio ljudsku toplinu i pažnju koju zaslužujem već samim svojim prisustvom (kao uostalom i svatko od vas, pod uvijetom da malo smanjimo napuhanost ionak prevelikih gabarita od kojih se više ne može ni disati...:P)

i kaj netko misli o konvergentnom i divergentnom mišljenju, isto mi je važno bilo u jednom trenutku mog života.A onda je ta važnost stjecajem okolnosti, sasvim očekivano (ili neočekivano,svejedno mi je danas) splasnula, urušila se,doživjela "fade out" (stišavanje)...:PNa koncu konca ostaje samo ono važno što ja mislim i osjećam. Što ne uznači da ne uvažavam i emanacije drugih bića koje se svojom "važnošću" žele ukrcati u moj život i u moj svjetonazor,ali danas je sve jednostavnije, jerbo nema motiva koji bi drugim bićima davalo prioritet.Ako nema dijaloga, bok Đuro, kasnim....:P
danas priznajem samo glazbu, aktivnu glazbu,kao jedan od boljih načina života. Mislim da je vrhunac sinergije u međuljudskom postojanju u zajedničkom muziciranju (dobro, nije možda jedini vrhunac sinergije, ovdje se govori o neseksualnim aspektima, da se naglasi treba!). "Grupa "mi je uvijek (ne baš uvijek al tak se veli sad kad sam došo tu gdi jesam:P) bila simpatičnija od "mase"
Hvalabogu, jedna od rijetkih tvrdnji za koju postoji i empirijsko svjedočanstvo. A i koga to briga? A zar i mene briga koga to briga? Kog volim volim, kog ne volim, a božemoj, nek ga voli ko god hoće, ja neću. I ne bavim se time više.

Ljubav prema sebi i narcisoidnost nisu isto,niti mogu biti isto.
Na kraju puta mogu reći samo ovo: Žao mi je što sebe nisam više volio kad je to još imalo smisla..ali ipak svejedno,to žaljenje nema utjecaja na bilo što:individualna "evolucija" koja mi je data imala je svoj tempo nad kojim nisam imao utjecaja. Zahvalan sam na PROCESU.

Starac i dijete, između toga Odrasli..Sve u jednom. Prekrasno." Svršavam ,bejbe, svršavam" (navodno zadnje riječi Charlesa Bukowskog, ali moguće da sam ih i ja izgovorio u jednoj dimenziji ,gdje se očijukava sa smrću a na znaš kaj te ustvari čeka ...ha ha ha ha