Imam dva tijela:
jedno za pokazivanje vani,
drugo za unutra.
Vanjsko tijelo je u kontrastu s kozmetičkim idealima.
Na licu nema šminke,samo nadražena koža
od tragova pincete.
Svojim oblikom vanjsko tijelo podsjeća na stijene, vrleti,
morske valove, vrtače, spilje, gudure, klisure…
Ima zemljane reljefe i boje.
Mijenja proporcije od jutra do večeri.
Od noći do dana.
Kronološki se pomlađuje, nacrta osmijeh i pogled
pomoću tempera,
zavuče se u tanku svilu ili putenu viskozu,
u voćne kupke i cvjetne mirise.
Na leđima rastu mladi četinari, na bedrima alge, a
ruke su optočene lopočima.
Jednom su mu zamjerili što je odbilo
susret sa suncem koje izlazi na zapadu,a zalazi na istoku,
s mjesecom koji svijetli sivom mjesečinom,
s crnim labudom požudnih nastranih očiju i grubih plesnih pokreta.
Ono korača između dva kontinuiteta i dva prostora.
Propušta kroza se mudrost krupnolisnatog drveća,
čije ruke dodiruju nebo,
i ekspresiju sveprožimajućih zemljanih oblika.
Umiva se rječitošću rijeka, jezera i oceana.
Vanjsko tijelo slijedi sjene svojih sanjanih snova
i obnavlja se poput gmaza.
Unutarnje tijelo ima svoje bogove i logiku.
U njemu miruju slike, odmaraju se boje.
Njegov govor su onomatopeje.
Teško ga je pronaći, često mijenja strukturu i svrhu,
često ga pronalazim na najneobičnijim mjestima
i u najčudnijim dobima.
Ono poznaje samo sreću. Nije nikad umorno,
obitava u krajoliku duše.
Nema hirzutizam niti posjeduje alergiju na kućnu prašinu.
Njegov dom je pravo carstvo: uvijek je ljeto,
pod prozorom mu teku slapovi sladoleda i potoci meda i mlijeka.
Unutarnje tijelo se nikud ne žuri. Živi u vječitoj mladosti.
Njegove kretnje su meke kao zvuci harfe,
a glas objedinjuje miris proljetnica i dodir morske plime i oseke…
Kroza nj struji samozatajnost dalekih tišina.
Njegova rutina je jednostavna: čaj,šetnja,čaj,ples,…
Svojim proporcijama zaokružuje vanjsko tijelo,daje mu
dah i disanje. Ne poznaje ni sram ni gnjev.
Ponekad iz dosade, ponekad iz razbibrige
mijenja geografiju,
igra se svojim jastvom.
Izražava se u metonimijama i sinegdohama.
Kronološki se nadovezuje na intuiciju.
Njegova putenost obložena je ritmovima praglazbe.
Ne podliježe subliterarnoj praksi ni diskursu monofonije. (…)
Imam dva tijela:
jedno za duolog i polilog s vanjskom zbiljom,
drugo za lični solilokvij.
Moja tijela uvijek putuju,
mijenjaju prebivalište i boravište.
Između sna i zbilje.
Između zvuka i slike.
Između reljefa i sintakse.
T.
Autor: wasyxde | 28.10.2019. u 20:14 | opcije
https://m.youtube.com/watch?v=QFk3CtHVZ0I
Autor: wasyxde | 28.10.2019. u 20:15 | opcije