ovo nije blog

veći dio života proveo sam u kompenzatornim mentalnim aktivnostima kojima se moja duša branila od poremećenih kojima ne mogu pomoći. Ostatak energije, nakon svega, i oporog uzdaha:"ode život uzalud", utrošit ću u druženje sa drvećem. Još uvijek sam zdrav,.i ne tražim ništa što.si sam ne bih mogao pružiti.
Ipak, volio bih da arapo otvori birc i da me namaže rakijom.
ak nema rakije, može i Domestosom:P
možda me mine gađenje koje imam prema većini umišljenih narcisoida.

otvori ti gostionicu, danas je tvoja smjena. Samo ne zaboravi borosane.

...ete, da, i ne zaboravi širclek...

bok ete, ako arapo otpre bircuz šutila bum i puštala glazbu...

gostionica "Pri Lojzeku" će očito još neko vrijem biti zatvorena

kao ono neki dan, zatvoreno radi otvaranja

a ja bi si tak spil jenega musolinija

ete jebem ti oranicu, otvaraj gostionicu

kad sam bio malen dječak zvali su me braco.

no nije to važno, nego sam se podsjetio na nedjeljne odlaske na nižerazredne utakmice na igralištu u Gornjem kraju, pored čaraparne

borosane sam nosila dok sam radila kao čistačica i stvarno su udobne i praktične

išli bi moj tata, moj ujak, moj bratić i ja. Na otprilike pola puta bio je Crveni podrum. Bile su tri štenge ka dolje na ulazu, pa valjda zato podrum. Starci bi stali za šank, a nas dvojica bi se navirivali sa strane. Jedan od staraca bi rekao konobarici u borosanama i sa bijelim širclom, optočenim rukom rađenom čipkanom trakom, dajte nam dva musolinija, i dva malinovca za dečke.

mene je oduševljavalo čudo tehnike zvano soda voda. E, stisneš ručicu a voda iz boce sama izlazi, i to sa mjehurićima.

tak sam štel tu vodu probat, ali naš je malinovac uvijek dolazio sa običnom vodom. Mislio sam ova šro šprica je sigurno skupa ko sam vrag.

onda bi nastavili do igrališta, pogledali tekmu protiv npr. emtečea iz Čakovca, a na povratku opet u crvenjak.

Mislio sam tada, ja maleni dječačić kojega su zvali, e, braco, da, to je vrhunac lumperaja, zajebancije i provoda.

a jebat ga, maleni dilkan kao što sam bio ja nije znao za bolje i mislio je da je dosegnuo vrh.

uglavnom puno toga nisam znao. Znao sam se jadino igrati sa bratićem po cijeli dan u trnacu ispred kuće u kojoj smo živjeli. Igrali se i usput gradili bunkere u živici iz kojih smo šprihericom gađali kumice koje bi iz Otruševca, Bregane i ostalih okolnih naselja nedjeljom išle k maši.

da, dobro se sjećam i oskoruše koja je bila uz cestu. Sjećam je se jer je na njoj jedinoj bilo ploda i u vrlo poznu jesen, gotovo zimu.

pamtim da je oskorušu trebalo omotanu staviti u ladicu (zašto baš ladicu nemam pojma) na sedam, osam, dana kako bi omekšala i osladila se.

moj je stari pio špricer i kad bih išla s njim nekam onda bi obavezno tražila da i meni u malinovac teta da malo toga kaj se pjeni

i za to sam mislio da je vrhunac voćnog deserta.

Eternis sotono , ideja ti je odlicna. No nisi prvi , samo da znas. Ja se vec neko vrijeme druzim sa stablima i grmljem. Zasad ispada da se najbolje slazem s bukvama i smrekama. Sa hrastom , grabom i kestenom se ne slazem. Od grmlja druzim se lovorom i parsiflorom , s brsljenom se samo natezem. A zena bogati kloni se , nikad nista dobro nije ispalo s njima , osim ako nisu voljne castiti te u njihovim krcmama. Ili kupi šmajser , meni daje bas dobar feeling , a i zene budu manje prohtjevne Ako pak zelis da te ganjaju zene , kradi im torbice.

danas, nakon pedesetpet godina više glava mi je puno, puno veća nego onda, ali ne nužno i pametnija, ali ipak ni za što ne mislim da je naj. Valjda sam napokon saznao da neznam.

ošo ja u krivu ulicu, al ponijelo me. oprosti ete.

jebati poslije mene više nitko neće u gostilnu

valjda mi smrdi iz usta

il ispod pazuha

ne smudiš
propratih te sa zanimanjem od malinovca do oskoruše al su mi ruke bile zauzete sa grahom s kobasom pa ti nisam mogla navrijeme zatitrat na sevdah :)

krelec, arapo je otprla bircuz pa možeš tamo dobit nekaj za utjehu...

bok gelsomino, navrati ;)

Šta se ovdje događa?