vrijeme je

Link

počeo sam nositi ove trajnije vrećice, jednokratne skroz izbjegavam

samo ne shvaćam zašto je biorazgradiva malena vrećica za voće i povrće i sparu 40 lipa

koliko se kužim, a ne kužim se niš, trebalo bi valjda biti obrnuto. obična košta, biorazgradiva košta jako malo i valjda bi se potaklo korištenje biorazgradivih

da se mene pita, a ne pita me se pod milim bogom ništa, danas do ponoći bi sve najlon vrećice bile zabranjene.

u neka pradavna vremena koristili su se logožari, razni cekeri, a kasnije mreže za na plac, dućan, ili što je malo rijeđe kao modni dodatak.

istina je da tada plastike kao materijala nije ni bilo, ali prećerasmo sestre i braćo.

proizvodnja biorazgradive vrećice je skuplja.
odatle i veća cijena,
iako to u smislu očuvanja okoliša nije logično.

prećerasmo, i to obilato

znam to, iako ne u detalje, ali ako se potiče svaki kurac, neka daju poticaje za biorazgradive, a običnima neka opizde cijenu.

ima jedan krasan otok u šibenskom akvatoriju. Otprije poznat po brojnim koraljarima, roniocima koji su ih vadili, i prerađivačima koji su izrađivali nakit od koralja. Zlarin se zove.

slažem se sa prijedlogom, apsolutno.

al daj to objasni lopinama koje misle samo na profit

na njemu, Zlarinu, automobila nikada nije ni bilo, a već godinu dana otok su bez plastike.

ne dozvoljavaju prodaju ni korištenje plastičnih jednokratnih tanjura, pribora, vrećica, slamki ni svakog drugog sranja bez kojega bezbrižno i dalje možemo taljigati dan za danom.

zato je kličem bravo, bravo za Zlarin.

al jebat ga, koga briga što ja kličem i klikčem.

mislim da se i na nivou EU-a sprema uredba o zabrani prodaje plastične ambalaže.

e samo još ovo pa ću prestati dosađivati

pjesma na koju navodi link je prvi puta svirana prije rata, negdje oko univerzijade (neda mi se guglat za točne podatke)

pjevalo se koliko se sjećam za klince u africi

čini mi se da će trebati uskoro zapjevati za sve nas

možda nas to potakne da se barem zamislimo

prije univerzijade…
1985-te

ja bi pjeval, al ko bu to slušal bokte

nekad davno neimaština je ljude činila ekološki osviještenima

mnogi bi iz fabrike donijeli praznu konzervu od 5 kg krastavaca iz tvorničke menze, a postavili bi je na jednu od tri stepenice na ulazu u kuću, a u nju zasadili lepe kate.

po predgrađima i sirotinjskim kvartovima ložilo se isključivo na drva, pa se je sav papir i slično ubacio uz drva u vatru.

bio otpad se zakopaval u malenom vrtu iza kuće i eto praproizvodnje komposta

mlijeko se prodavalo u staklenim bocama koje su se punile iznova nebrojeno puta

ma bilo je još brdo stavri o kojima bi trebalo razmisliti, al klopam pa mi je i veliki i mali mozak u blokadi

Kako suptilno :))

Meni je sada ipak bijela u mislima ,
kao da nismo pod istim zvijezdama...ima neki stih...

bijela, ili bijelo?

aaaa, valda misliš bijela kao snijeg, praznici, i ona meni toliko proklrto dosadna, zvončići, zvončići

Hmmm, kad zabijeli grad, tad je bijelo :))

već godinama koristim isključivo platnene vrećice (lanene, pamučne), imam ih nekoliko i uvijek su mi u torbi, daju se sfrkat i ne zauzimaju puno prostora, moš ih u džepu nosit...tako sam ih osmislila i sašila sama

međutim, kad kupuješ voće, povrće i/ili orašaste polodove u šoping centrima, od tebe se traži da staviš to u ponuđenu vrećicu, izvažež i nakeljiš barkod s cijenom na istu...

samoposluge u kojima ljudi sami biraju i važu navedene proizvode produkt su navodnog slobodnog odlučivanja koju papriku, karfiol ili jabuku želiš, ali u tome nema nikakve slobode, a to ljudi ne vide...jebiga

zato odem na plac, inzistiram da ono što izvažu ne stavljaju u vrećicu, nego stavim u svoju platnenu torbu u kojoj sam si čak napravila i nekakve pretince, jebeš mene luđakinju...a volim i cekere :D

u obližnjem dućanu sve važu na blagajni i ne jebem nikakve vrećice, iako su malo nervozni kad u ruke moraju uzet tri glavice luka i četiri mrkve, ali se ne zamaram...već me znaju ;)

Samo nemoj pozeleniti :P
Proći će...

čim u nekom dućanu čujem početak zvončića, ili one od g michaella odmah, poluatomatski jurim laganim korakom u smjeru izlaza.

ooo bugavuga, svi te znaju, svi te znaju

krelec, nije pjesma kriva, a ni oni koji je puštaju ;)

ma mmk je car

Alaj ti vera, baš si zapeo :)))
Doći će i tvoji blagdani, habibi :D

naravno, čak i kad idem s pesom u šetnju imam u toj psetošetačkoj torbi jednu malu platnenu, zlunetrebala, i neki dan sam ih sve oprala i nisam je imala, bome su me čudno gledali kad sam zatražila vrećicu u tom kvartovskom dućkasu :D

Plačem :))
Koji suptilni bunt :DDD

cyber, navođeni smo...a ja ne volim kad me netko usmjerava i navodi...ne da mi znanje i ne da mi odgoj od doma...u životu nisam bacila na pod neki otpad i smeće jer bi se moji starci okretali u grobu i izašli bi pokupit to što sam, samo teoretski moguće, hitila.

neki dan vozim se u tramvaju/tramvajem, lik do mene jede nešto umotano u papir i u vrećici...kad su se kod Interkontija otvorila tramvajska vrata, lik je bez pardona sve bacio kroz ta vrata van, obrisao usta rukavom od jakne i nastavio disati zrak...htjela sam "pedagoški reagirati/djelovati", ali sam u djeliću sekunde skužila da bi to izazvalo svađu, kurac i palac pa sam odustala...nisam bila osamljena u reakciji jer sam vidjela još nekoliko kolutanja očima na licima ljudi oko sebe, ali jebiga

krelec, sorry kaj ti spamam blog

Buga, doma imaš koga odgajati, a mene zaobiđi, niti je komentar bio u vezi tebe.
Kaj tebe muči? Neš mi pokvariti dan, ako mrzite Božić, to je vaš problem.

Nije spamanje, samo navali

Sajbi aj polako da i ja kužim od kuda, i iz čega si zaključila da netko mrzi Božić?

cyber, niti jedan tvoj komentar nisam shvatila osobno, briješ...obožavam Božić i Božićne pjesme...nisam li jučer stavila cijeli album s meni dragim Božićnim pjesmama? helou? o čemu ti pišeš, aj mi pojasni...

:)))

spomenula sam se najlon vrećica, a ne Božića...idem pročitat kaj sam napisala, možda sam ipak ja luda?

https://www.youtube.com/watch?v=sLGdh0XciWI

Evo, zvončići na sve načine da Krelec lakše podnese bijele misli moje D

A tebi Buga mir u mislima samo želim.

Da ga jebeš ne kužim, al ni ne moram sve kužiti, a niti mogu.