parablog

Filtrirajte informacije, svirajte gitaru, ostanite normalni :)*

... i čitajte pjesme!

Zabranjeno je zagrliti se.
Dodirnuti.
Poljubiti.
Zabranjeni su svi oblici privrženosti.
Taj metar udaljenosti je prostor u kojem ništa ne raste.
Ovaj virus nas ubija na najgori mogući način: ostavljajući nas same.
Moramo pronaći način, kakav god bio, da
ostanemo ujedinjeni: virusi ne podnose sretne ljude.
Moramo djelovati i misliti da neće zauvijek biti tako.
Suzbijati strah nemilosrdnim izljevima ljepote.
Braniti ljudskost koju još uvijek možemo pružiti čitajući pjesme onima koji nas okružuju, makar bili udaljeni metar ili više.
Zagrliti se pogledom.
Dati do znanja svima koji nas vole da smo tu.
Obraniti se razumom, a ne ljutnjom.
Jednoga dana vratit ćemo svoj život i shvatiti koliko je nevjerojatno lijep i dragocjen.
A možda ga više nećemo olako shvaćati.
A možda ćemo idući put živjeti od trenutka do trenutka.
Nećemo se bojati ako u nečemu pogriješimo.
Možda ćemo stvarno početi živjeti i više se nećemo bojati sanjati.

Andrew Faber

Ništa nije zabranjeno. Gdje se onda sakrila sudbina, karma? u corona virus. Ma, da?

Moj je rođak, polubratić, za vrijeme rata bio u Njemačkoj. Dvije godine nakon kraja, umro je u miru, od plućne embolije. U bolnici.

Medo, ti kao da si slušao Davorina Bogovića kad si bio mladić :)

https://www.youtube.com/watch?v=BdfranrYNeI

Neka te ne brine
smrt dječaka u Kabulu
Neka te ne brinu
crvene noći na istoku

Neka te ništa ne brine
(uredi lice, pazi na sitnice)
(uredi kosu, stavi neki nježni cvijet)

A karma? Tko zna gdje se sakrila, možda u principu "oko za oko".

A možda je korona samo jedan od strateških planova za gospodarsko osvajanje? Saznat ćemo kasnije, možda. Gdje je sad Julijan Asanž?

Mogli bi ljudi biti bolji, samo kada bi htjeli.