parablog

budimo iskreni, svi smo negdje nešto za*ebali, zato i jesmo ovdje. nešto smo u blaženom neznanju pogrešno pokopčali, nešto smo svjesno propustili shvatiti, neko saznanje nas je zaobišlo kao što nas zaobilazi dobitak na lutriji.

ništa nije konačno, kratki je film mladog norveškog redatelja, jakob rorvika, kojemu je kao inspiracija poslužio upravo unutarnji, intimni konflikt između onog koji drži sve konce u rukama (diskutabilno na više razina), pa ne izlazi niti u trgovinu bez šljema i onog koji jednostavno vjeruje da je ok poletjeti sa stijene jer dolje niže bi morao biti mekani oblak koji će ga sačuvati od eventualne povrede.

kaže mladi jakob: morate riskirati da se izgubite ako se želite zbližiti s drugom osobom, mislim da je taj sukob bio moja polazišna točka za film.

"mislim da većina nas prolazi kroz život uvjeravajući sebe da donosimo snažne, svjesne odluke - svakako kad su u pitanju velike stvari poput odnosa - ali ja ponekad osjećam da nam se život događa i da stvaramo izbore tek nakon činjeničnog događaja."

ebba i marius su tim koji svoje individualne probleme u trenutku kada oni dosegnu kriznu točku koristi kako bi jedno drugom signalizirali "boli me". "boli nas." oni su mladost koja odlazi jedna od druge da bi se ponovno vraćala.

meni su prekrasni.

Link

Ebba i marius su sinonim za mnoge veze koje se na taj način"održavaju".I moja je veza 26 godina tako održavana.Vjerujem da ne treba ništa posebno objašnjavati...mnogima je jasno!

:)