parablog

Kažu da životinje predosjete prirodne nepogode. Ali ne i moja. Da svaki put malo ne umrem kad zatrese pa slijedom toga naglo ustanem sa kauča i krenem tražit tenisice/jaknu/ključeve, ova bi nastavila presti pored mene kao da se ništa bitno ne događa. A možda se i ne događa? Kako god, opskrbila sam se linkovima na književnu, likovnu i filmsku građu, navodno se i od toga može živjeti. Odlučila podržat na najjače male OPG-ove kupovinom voća i povrća. A i riješila sama sa sobom da se nakon svakog, pa i najmanjeg potresa rodim sjajnija. Pa što bude bit će. Drž'te se:)

moja je carica to osjetila.
ujutro dođe oko šest na klopu, mazne to i parkira se na neko fino mjesto za čorku.
deset minuta prije potresa (onog prvog i najjačeg) tražila je da ide van.
nikada to prije nije napravila.
da mi je bar nekaj mogla reći prije nek je izišla :)

zeko je ludoval u svojoj nastambi
a mačkić je bil zločest ko vrag (dobro, i inače je zločest :)

njega ne puštam van (još je prezelen i zaigran)

nismo mi miceki, mi smo peseki.

Peseki su super prijatelji i odlični tragači.