ovo nije blog

Točno?
Netočno?
Puno puta sam čuo floskulu "Rastavljen/a ne svojom krivnjom"
Pa jeli baš tako?
Da je odnos bio u kategoriji tzv "win win" odnosa, pa bi li se uopće ikada ugasio?
Nemam pojma, samo pitam "znalce"koji su prošli vatru razvoda?
Meni nekaj smrdi u bacanju krivice samo na drugu stranu.

Nikad krivnja nije na jednoj osobi.
Ako nigdje drugdje, oboje su zaslužni za loš izbor partnera.

da te pitam onda: tko ti garantira da će sljedeći izbor biti bolji?
Možda izborom pogrešnog ustvari uravnotežuješ nešto?

Mudrost (i iskustvo) kažu da se za partnera treba boriti. Treba tolerirati, gutati govna (da prostite) voljeti bezuvjetno- i koječega još.

A ja ni jedno od gore navedenog- ne želim. Mogu ja sve to do određene granice, a onda doviđenja.

Imam i ja u krugu nekoliko žena kojima je prva: "moj muž kaže.." (imam jednu koja kaže: moj muž kaže da samo lijene žene imaju mašinu za pranje suđa) i ostavljam im to za pravo- samo ne znam zašto mi stalno kukaju da je meni lako što nemam zakonitog.

"...Ja sam bio pogrešaan...kad sam ti stavio..."

"...ruku na rame..."

"...i tamo je držao dugo..."

nedavno mi je frend pričao svoju impresiju, ili je nešto parafrazrirao jer ga ne znam kao nekog tko se toliko dobro izražava - kao, ako pratiš svoje izbore partnera, lako uočiš da je to refleksija tvoje sjebanosti.
za zaključiti je da nekakvim osobnim rastom postajemo sposobniji za zrele odnose.
pitanje je samo, ako mene pitaš- pogoduje li zrelost ljubavi, ili ne.
u nastavku, kao ključno pitanje- što uopće jest ljubav i miješa li se to u mladosti često sa strašću?
a opet, bez strasti- može li biti ljubav.

etc

zvoni mi Rundek, oprostite na digresiji.

Brkata, a ti nadobudno misliš da starenjem rastemo u razvoju??
Možeš misliti..
Dođeš na iskricu, ostaneš tu 15 godina i - nazaduješ :))

sjajno pitanje za promišljanje :))))
mislim da je to individualno i da postoji određena šansa da ponešto postane s godinama bistrije.
(ne kažem sve. ponešto.)

S godinama ti se samo promijene prioriteti- pa ti nečije bedastoće koje su te prije smetale postanu vrlo-važno.

Nije bez vraga ono..kad te boli zub lupi se po prstu- pa zub postane sporedan.

Uvijek mi se više sviđalo ono: nije važan cilj, nego put kojim koračaš, pa se, kad malo skupiš godina lijepo okrenuti iza sebe.
Vjerojatno onima koji su život prosvirali .. to baš i nije toliko ugodno..

ne znam ja niš. Svaki je brak i veza specifikum. Ali poznajem mnoge "recidiviste" oba spola kojji uporno "odabiru" pogrešne.
Što je uzrok tome, ako nije neki "obrazac" na dubljoj razini?
Druga mogućnost: dio polulacije je preglup da nešto nauči iz iskustva?

da, dobro rečeno baš :))))
mislim da je puno ljubavnog baš u tim greškama koje, nakon nekog vremena, više ne možeš ponoviti sve i da se trudiš.
u tom snažnom doživljaju druge osobe i vaše priče (moj bivši muž i ja smo to imali u obilju, no i u negativnom, posesivnom i histeričnom obliku- ja ću reći pogotovo on), nešto je što opeče ali i zagrije.
racionalno, distancirano, umjereno- naravno da valja- ali tu je ono pitanje- što je ljubav, a što je tek nekakav kompromis sa životom.
ne kažem da se sve to razdjeljuje kao ulje i voda, ima tu sigurno nijansi između.
no ostajem dojma da postajući zreliji, mudriji, iskusniji... dobivamo nešto, a nešto i gubimo.
neke sposobnosti, spontanosti...

eteerniis, puno ljudi živi na način da svoje propuste opravdava nečim/nekim drugim. (nisam jer je muž bio loš, nisam radi djece, jer me netko zeznuo,,,radi prirode i društva...)
zar onda nije normalan slijed naći nekog takvog..
pa kad toga nema...drugi sličan..

vjerojatno smo recidivisti svi bar ponekad.
nešto mami u sjećanju na davne ljubavi, ali i tu se treba pitati što je tako primamljivo, ako je dokazano neuspješno.
mislim da se svi volimo prisjetiti zapravo sebe, svog osjećaja.
da, izborom sličnih bivšima, zapravo pokušavamo ponoviti sebe kakvi smo bili.
to je, naravno, zamka i brkanje pojmova.

ne znam ja niš. Spadam u tzv "avoidere":)
Preventivni bijeg od "života" , ha ha ha
Meni bi brak samo smetao, a djeca bi mi bila cendrava, da ih imam. Potkraj života shvaćam da je sve onako kako je trebalo biti, i nisam nikoga pretjerano unesrećio, ako me to abolira u bilo kom smislu:P
pitanje u ovom zapišu je prije svega upućeno iskusnima koji su ogrezli u "životu", pa možda i ja nekaj naučim što bi mi moglo koristiti u sljedećem životu:P

nitko nije izabrao loše, ni avoideri, ni oni koji su grlom u jagode.
svi smo radili, i radimo, najbolje što u datom trenutku znamo i možemo.

i u tome je univerzalna abolicija za svakog :)))

savršen zaključak, nemam prigovora:)
plivajmo dalje:)

Da probam i ja.
Skraćenu verziju.
Mislim da se u mladosti zaljepimo jedni na druge svojim anomalijama. Koje smo ponijeli iz djetinjstva. Sve uz pomoć hormona jer se Priroda brine za prokreaciju.
Kad hormoni splasnu, anomalije se bolje vide. Ako samo jedan "progleda" eto platforme za razlaz.
Rijetko rastemo sinkronizirani.

fly- slažem se, izvrsno.
češće biramo svojim prazninama i greškama, tražimo odgovore jedni od drugih.
krećemo iz pozicije vlastite potrebe, više nego vlastite ponude- malo bankarski zvuči, ali kužiš.
također, dok smo mladi, često sa stavom- želim odmah i želim sve.
raskoraci između stvarnosti i fantazija su uvijek neminovni, i potrebno je ipak nešto zrelosti da se s njima nosimo bez sukoba.

Sad replika na mudrost.
Da smo mudri od rane mladosti, znači da smo izgubili mladost.

Ako smo se samo opametili u mladosti, znači da nam je nešto sjebalo djetinjstvo.

Logički zaključak:
Ne prenosimo svoja govna djeci.
Ako uđu "čisti" u život imaju šansu nać partnera po svojoj mjeri. Čistog.
Onda valjda lakše ide borba sa Mašinom.

Sad idem oribat podove da izbacim iz sebe promišljanje o bedastoćama.
Onda ću rakijicu.

bravo, slažem se.
nitko ne treba ispaštati ludila i strasti.
ako se ne može kontrolirati... fair play.

idem i ja kupaonicu :) sretno

namaste ;)
ja sam ogovorna za svoj život
brak je pukao kad više nismo išli u istom smjeru i nikad nisam oko toga dramila
dobijem baš ono kaj mi treba da se pomaknem prema tamo kam bi trebala ići,
najbolje su mi bile izjave...'cijeli život biram iste.....(tu stoji neka pogrdna riječ)
naravno, u tom periodu života se nisam maknula na polju mudrosti ni milimetra, ista vibra u petlji godinama...opet privlači istu vibru
i pokazatelj je vlastite stagnacije
uglavnom, totalni sam lajbek za veze
i da ne bih stagnirala, udaram po nekim životnim temama gdje vidim osobni napredak
trenutni status mi je..... kukavica na priličlno visokoj vibri ;))
hmm da....pa u skladu mog vjerovanja.....kao kukavica privlačim drugu kukavicu ili možda nekog ornitologa ;))

rijetki su razlazi bez malo vatrenog tenisa.
možd oni koji to ne rade prvi puta učine to s manje ili nimalo težih situacija.

dobro je kad si nakon razlaza damo vremena za novi izbor, pročistimo se.
a izbor ko izbor, biramo ono što nas privuče.
istina je da smo sa svakim sljedećim izborom kritičniji i to kao posljedicu nosi sužavanje mogućnosti.

MUDROST KASKA ZA ISKUSTVOM I DOLAZI ONDA KAD NAM VIŠE NE TREBA?
I točno i netočno
Jedna mala oftpc lamentacija
Mudrost nam treba baš kao i sreća, njih se dvije ne prepoznaju uvijek, mudrost sreću , sreća mudrost,niti nas mudrost uvijek čini sretnima a još ponajmanje nas sreća čini mudrima, ne trebamo uvijek mudrost da bi bili sretni niti sreću da bi bili mudri ,ali obje su kvalitete koje nam trebaju da bi bili bolje i bolji.

kak sam mudra nemreš bilivit :P

Ja sam imala druge kriterije kad sam bila mlada i trebalo se kućiti i stvoriti djecu i sasvim desete poslije.

Tada nisam na taj način razmišljala, kao gle prirode, napravila mi je da se zapalim na tipa koji mi može i u stanju je osigurati sigurno gnijezdo za moju mladunčad. Ma ja sam bila jako zaljubljena u svog drugog koji je trajao 26 godina.
To samo govori koliko mi je vremena trebalo da progledam.
Priroda je kurva, zezne te, iako na kraju možda i ne ispadne loše.

Danas me interesiraju vatrogasci, drvosječe, vrtlari, snažni momci.
Šalim se naravno, te volim pogledati na kalendarima, ali takvi mi nisu bili niti na kraj pameti kad sam birala muža za potomstvo.
A možda sam trebala.

Hm.. Toliko sam se prominila, da se, uopće, ne mogu povezat sa onom osobom,
koja je bila u sretnom braku 33 godine, doslovno, dok nas njegova smrt nije razdvojila...

E, sad, sretan brak je po meni prihvaćanje jedno drugog, u totalu.
Odabrali ste jedno drugo, volili se i zajedno rasli, pa i padali...
Bez puno mudrovanja, osuđivanja, svađanja...

Sve se to pretvorilo u jedan lipi prijateljski odnos, s godinama, jer smo se zaista volili.
A ne da smo bili različiti, nego smo bili dva svita...
Oboje horoskopske ribe.
Kažu da se one ne odvajaju ako, ako se jednom spoje.
Tako je s nama i bilo.

Toliko o mom bračnom iskustvu.

Da se razumijemo, bila sam zaljubljena u svog drugog muža, tako, da su mi se noge tresle kad bih ga vidjela, da sam se uzbuđivala na njegov rukopis, na njemu mi je baš sve bilo sexy, baš sve.

Idem promijeniti u profilu ovdje, pitaju te što ti je sexy na partneru, ja ću napisati rukopis.

*.. ne odvajaju lako, ako... "

Hahah juicy :)
To je to... Čista strast, sve ti bude napeto... Drukčije je bzvz.

Ako smijem,kontrirao bih ti.
Nisam se nikad razvodio,dakle nemam iskustvo.
Ipak mislim da je u 80% kriva samo jedna strana
za razvod.Rjetko gdje su oboje,nasilnici,kockari
alkohiličari,rasipnici,neradnici ili preljubnici.

Mazo, točno je, to je bila strast, ali se pretvorila u nešto dobro, jer se pokazalo da smo oboje kvalitetni ljudi.
Ali, moglo je biti svašta, zato i dolazi do toliko razlaza i razvoda.

Moram reći, nisam nezadovoljna sa svojim prošlim životom, jedino mi je žao da sad nemam neki.

Kažu mi, šta hoćeš, imala si zanimljiv život, stvorila dva prekrasna čovjeka...sve je to istina, ali mi je sad život zak..., ajde, šta se žalim, zdrava sam, ali opet, nije to, to...želim više.

Isto ti je tako i sa mnom, juicy...
Ono mi je bilo baš ok, brak, podrška muškarca u svemu, ljubav...
Velika društva, pa posebno, ja s mojim prijama, on sa svojom muškom ekipom...
Oboje zadovoljni... Bez imalo brige ili stresa...
A sad?
Sad takav život ne mogu stvoriti, a ovaj koji živim, nije loš... Ali...
Fali mi muška podrška u svemu... Svega drugog imam...
I kao šta kažeš, moramo bit zadovoljne i prezadovoljne...
Imale smo, nešto, šta mnogi nisu... I to dugo godina.
Šta je je!

Ja sam rekorder :))
Razvela sam se u prvoj godini braka. U to doba sam jurila između posla, faksa uz rad, svojih doma i njegovih kojima nisam bila nikad podobna snaha (nisam dovoljno podilazila i imala vremena za njih).
Da priča bude bolja, nakon što smo se razišli shvatih da sam trudna.
Nakon toga je bilo vrlo burno- da se moj bivši mene dan danas- boji.

dalje se fučka :))

Ali da prokomentiram ono, rastavljen/rastavljena, ne svojom krivnjom...

Haha, jedino to mogu reći na konstataciju, jer, vjerojano je žena/muž, našla ljubavnika, a on nevin, prevaren i ostavljen...e, pa nije to baš tako...
Prije nego je žena našla ljubavnika, on je bio svinja, nikad ga nije bilo doma, nisu imali intimnosti već duže vrijeme, možda je i on imao nekoga, samo je žena odustala od razvoda 'zbog djece' i odlučila se potražiti satisfakciju na drugoj strani...ovo je samo jedan primjer, ima tisuću varijacija na sličnu temu.

eternisu- kao prilog temi bloga
nisam bila pola kriva. Nisam bila ništa kriva.
On je iskoristio ono: kad prilika čini lopova- u krivo vrijeme na krivom mjestu.

mene i danas cijeli Trogir olajava kao onu koja je "otišla i odvela dite".
iz čega sam otišla, to ipak znam ja.

opet, ne mogu tvrditi da ja nisam "kriva".
nitko me nije silio na njega.

također, dolje se često busaju u prsa da su "načinile čovika od Ante/Stipana/koga god".
možda je to ispravan stav žena.
ja sam otišla kad sam skužila da nije "čovik" kakav je do tih godina trebao možda ipak biti.
i da, 9 dana starija, ne moram preuzimati ulogu majke njemu, već našem sinu, za kojeg kurcem nije mrdnuo.

tako da... ovisi, naravno. svatko ima svoja mišljenja.
no, zapravo, svoje sudove o tuđim intimnim životima treba zadržati za sebe.

Besposleni lako olajavaju. kad se sretnem sa svojim curama, dok ispričamo svaka o sebi, nitko drugi ne dođe na red. Nikad nitko se nije rodio da bi svima pasalo, niti se oženio, niti rastao, a bome niti umro.

Aj da i ja dvi riči o krivnji napišem, ete, kad je već tema tu...
Po meni, svatko ko imalo želi sebi priznat, naći će bar zrno svoje krivnje u svakom razilaženju.
Nikad samo jedan nije kriv.
Ako ništa drugo, di ti je bila pamet, da mu(joj) viruješ!?
Nađi sam(a) odgovor, zašto ti se to dogodilo... Tebi baš?
Ili "A zašto nebi i tebi?", npr.
Preispitivanjem, uvik ćeš nać di si kriv(a).
Priznaš to sam sebi i nastaviš sa životom... Sa il bez tog partnera... Bez trajnog bijesa!

B.Z. Postavila si pitanje ima li ljubavi bez strasti.
Odgovor si sama dala u priči o smrti svog djede.
Ja samo iznosim svoje mišljenje.Dok smo mladi
temelj za ljubav je strast.Ljubav se razvija kroz
zajednički život,kroz sva zadovoljstva i sve
probleme koje nam život donosi,a zajedno ih
sve rješavamo.Protekom godina strast slabi,a
ljubav jača.Nije pravilo nego samo moje mišljenje.

Da... I onda iz tog svog triumfiranja čistoćom, bijesni sude drugima.
Ma...

A o mudrosti, ću bit vrlo kratka:
Ne moraš baš sve iskusit,
niti ostarit ti nije potrebno,
da bi te mudrošću Bog blagoslovija!

mazo, puno istine u tvojim riječima!

Brčiću :*

sama sam doma (to sam rijetko, svi se razbježali nekuda na put). Neda mi se više raditi (još uvijek za radnim stolom) i očito imam previše vremena kad piskaram po iskrici.

Koliko god zbrajala prošlost, stvarno nisam bila kriva :))
Niti sam ljuta na njega. To što smo se razveli je jedna od boljih stvari što mi se dogodila.
Sve što sam si životno zacrtala- sam i ispunila- bez muškarca iza sebe.
Možemo mi žene to savršeno - i same.

Na općenito pitanje, fora je dat općeniti odgovor.
A čitam gore prepričavanje osobnih iskustava.
To je skroz ok, ali nekako mi se ne čini kao zaklučak primjenjiv univerzalno.
Što ne pretpostavlja da je moj zaključak točan, jelte

A bome nije ni cilj vježbe bit u pravu.

Al prije nego što sebi za inat ne krenem ribat parket još jednom, imam jedno pitanjce

Padne li vam kad na pamet, šta bi ovdje pisalo da umjesto svih nas, ovdje pišu naši exovi?

Meni se čini, sve isto

Ja točno znam repertoar. Ali najbitnije Crna Kraljica, tila me uništit

@Flyingpicket, bojim se da i ne bi svi identično pisali. Barem iz mojeg iskustva. Moj davni ex bi deklarativno sve priznao pred publikom, i nastavio po starome. Da nije krepo od ciroze. Votke i bevande. Stvari su vrlo jednostavne ili si zreo ili nisi, točka.