zmajić

Link

Rano jutro...pola deset...

Bako bako...što t šminka razmazana...
Bako bako...visi ti jedna trepavica ..
Bako bako...jel ta poderana minica mamina..

Ahahahhaha genijalno :)))

Za ljubav nikad nije kasno.. I, zaista, je tako. Neko idealnog partnera upozna još u mladosti, neko kasnije, a ima onih koji srodnu dušu sretnu tek u trećem dobu kada su pomislili da su emotivno poglavlje u svom životu odavno zatvorili. Ali kada srce kaže "da", ne želeći da odbace šansu za sreću i emotivne trenutke proživljene u mladosti na koje su gotovo zaboravili, mnogi se osmjele da krenu u susret novoj ljubavi

Bravo!
Neki mlađima
Neki starijima
Neki vršnjacima
- i tu nema ljutnje. Tak treba

https://m.youtube.com/watch?v=GgnClrx8N2k

U knjizi je stajalo da ljepotice imaju svijetlu kosu, svijetle oči, blijedu put, vitko tijelo,

uzak struk,široke bokove, božanstvene grudi, rumene usne i rumene obraze.

Smatrao je da će ih moći lako prepoznati.

Iz zdenca su iskočile žabe.

Prištave,znojne,krastave.

Mislio je da su to začarane djevojke.

Držeći prstima svoj nos, sve ih je redom izljubio,ali ništa.

Žabe su kreketavo odskakutale u obližnju mlaku.

U knjizi je bio podatak da ljepotice nose crvenu čipkastu haljinu i crne čizme do

koljena, imaju crveni ruž na usnama i crveno lakirane nokte,a kosa im je blago

podignuta i svezana u rep.

Dolazio je otada tokom cijelog ljeta, u svako predvečerje.

Čekao je da se iz zdenca pojavi krasotica.

U rancu je imao pripremljen srebrni zaručnički prsten.

Jednu umjetnu crvenu ružu. Bocu vina i dvije čaše.

U staroj knjizi je pisalo da su to djevojke koje stotinama godina čuvaju svoje

djevičanstvo za pravoga muškarca. Da su im oči prepune čežnje ,a glas tih i šaptav.

Knjiga je opisivala da su djevojke sramežljive, da u društvu muškarca bogobojazno

obaraju pogled i rukama skrivaju njedra.

Ne sjeća se točno kad se razbolio od tjeskobe.

Možda prije jednog desetljeća,možda prije deset minuta.

Tjeskoba se pojavila nenadano ,u kočiji napravljenoj od bundeve.

Nosila je darove zamotane u zlatni šuštavi papir.

Kad ih je odmotao, ona je već ležala u njegovoj postelji,

sjedila u njegovu naslonjaču i nosila njegovu najljepšu

odjeću. On joj je beskrajno vjerovao.

Govorila mu je utješne riječi ,a iza leđa kovala zlokobni plan.

Preuzela ga je kao užareno sunce mokru zemlju.

U knjizi je pisalo da djevojke nose u rukama pougljeni ugarak,

a u očima im svijetli zvjezdano nebo .

Izgovaraju onomatopeje i sviraju harfu.

Iza njih korača šumska boginja Lela,

kći Ladina i Ljeljova, sestra Poljeljova,

Mjesečeva rođakinja i Sunčeva vječna nevjesta.

Poigrava se identitetom, čas je Jelica, čas Jelena.

Redom odbija sve prosce, odbija da je itko tjelesno posjeduje.

Opet je čekao pokraj zdenca. Mislio je da je on Sunce – nevjesnik .

T..

https://m.youtube.com/watch?v=PfAWReBmxEs

https://m.youtube.com/watch?v=MjUqfRrWwcM

Wasy.......:-)))))

Arapo:)))))

a u očima im svijetli zvjezdano nebo .

Izgovaraju onomatopeje i sviraju harfu.

Iza njih korača šumska boginja Lela,

kći Ladina i Ljeljova, sestra Poljeljova,

Mjesečeva rođakinja i Sunčeva vječna nevjesta.

Poigrava se identitetom, čas je Jelica, čas Jelena.

Redom odbija sve prosce, odbija da je itko tjelesno posjeduje.

---------------------------------------------------------------------------
-------


ova me zadnja dobro nasmijala :)))))