parablog

Vraćamo se moj pas i ja jutros iz šetnje i prolazimo pored parka u koji su prije cca mjesec dana stavili zabranu ulaska sa psima. I ok, poštujemo mi zabrane, čak smo se oglušili ući kada su neki drugi vlasnici i psi trčali i igrali se, skroz smo ispravni, ne da nam se ulaziti u konflikte ni sa kim, a pogotovo nataknutima na lopatu.

U ovom slučaju to su, uz dužno poštovanje, ljudi u penzijama koji nemaju gdje ispucati ono malo životne energije pa uređuju zakone i pravila unutar zajednice u kojoj jesu, a koja će imati utjecaj i na druge. Razumijem ja poglavice, donekle, nije lako pedeset godina biti krucijalni dio sistema, a onda se odjedanput naći u okolini gdje nemaš kome komandirat. Djeca pobjegla na druge kontinente, žene tihe ko golubice, jedva ih čuješ kada pozdrave, skrivaju pogled od svih i svega.

I sad... nastavak priče moj pas i ja. Ovo moje tele vidjelo nekakav štap u parku i vuče me unutra ko da će se na licu mjesta udavit od tuge ako ga ne dobije. I velim ja, ok, jutro je, nema nikoga, ući ćemo na ova prva vrata, uzeti štap i izaći na druga. Dakle, samo đir na povodcu, deset metara od ulaza do izlaza.
I ne budi jednostavno, evo manijaka sa psom koji je nekih pet puta manji od mog, ali to nije bitno za nastavak priče. "GOSPOĐO!!!!!!!! Pa jel vi vidite onaj znak tamo?!?!??! Pa ne možete sa psom ulazit u park!!!!!!!" Sve u povišenom tonu. Meni automatski kosa na glavi sva u okomitom položaju.

Unatoč tome, pokušam ja s njim jednostavno: ma samo smo ušli uzeti štap, pas je na povodcu, upravo smo na izlasku. Kad ponovno rafalna paljba u visokim lagama: "Pa lijepo vam stoji znak da psi ne smiju u park!!!!!!!"
Iz skupa disharmoničnih zvukova saznajem:
Da je djed član nekakvog vijeća koje je odlučilo staviti zabranu u park jer su neka dva velika psa od neke žene iskopali jame ispod dvije klupe. Jesu, jame jesu tamo, ali stvarno nikom normalnom ne smetaju. Ispod klupe su, i to onog dijela klupe koji nije prilazni dio sa nogostupa ili kako se već zove taj betonirani dio u parku. Putić. Parčni put. Što li.
Saznajem i da su se jedva izborili za to i da bi on svog psa htio pustiti da se istrči, a nema gdje.
Mislim si pajebemti. Kažem, ma moj je na povodcu. Kaže, ne smije se ulaziti uopće. Kažem, ma odjebi. Kaže, vidjet ćeš za ovo, jebo te taj tvoj pas. Prijetnja, utuživo. Istovremeno i smiješno ko češka komedija.

Zašto kažem odjebi. Zato što iz svega zaključujem da je nekom prdonji draže imati zabranu ulaska u park i vlastitog psa na povodcu, nego istolerirati vlasnika sa ta dva psa koja su eto lovačka i možda u okviru ponašanja u tuđem dvorištu, neposlušna.

A moj pas i ja smo isto skroz necivilizirani jer smo htjeli otuđit iz parka štap i otić s njim u suton.

Neka dan počne.

Kod nas svi imaju osjećaj da su u pravu oko svega i svačega.

jebate pas,. uzmi kanarinca, pa s njime malo preleti po kvartu i zaseri stare besposlene prdonje. ja jedino što šetam, šetam kožicu i nikome ne smetam, probaj i ti tako, ako imaš muda.?

Poznajući ljude, slijedi ti tužba, sud i kazna...

Trebalo je ćuku zavezat za ogradu i uzet štap.

ljudi se grče istaknuti svoju važnost..
jebe se njima za pse
jebo ih pas

A ako bi član vijeća nastavio bit naporan, ja bih drugi put u parkić došao s konjem.
"Voliš dosljednost? Evo, nisam sa psom u parkiću. Poštujem znakove"

Mene ustvari najviše muči ta ku*čeva sreća. Ušla sa psom na povodcu, bili pol minute u parku i na izlasku, kad eto policajca, jebo ga pas

Jel ima ko konja za posudit?

:)

Eto! Gotova si! :))

Slova, a na temelju čega me može tužit? Vlastitog iskaza? Možd je fotko. Pas ga...

ja sam konjina, zovem se Đoli, oš jahat na meni ili na metli.?

Kome će me tužit i kako? E, ona žena sa bijelim psom je ________ (umetnuti optužbu, klevetu ili bolje ne)

Uopće ne znam zašto me to nerva. Idem popiti čajeka :)))

♞

Može te prijaviti policiji i onda će doći policajac do tebe, uzeti izjavu i predati je sucu za prekršaje. Ako sve bude jasno (ako priznaš zločin) tada će ti doći kazna a ako ne priznaš tada ćeš dobiti poziv sucu za prekršaje i pred njim se suočiti sa svojim tužiteljem. Nakon toga sudac će presuditi. Moj savjet ti je da odmah priznaš zločin i da platiš kaznu...

nekom bilo važno pa se potrudio ishoditi zabranu...
ak je tebi važno, onda se potrudi oko dozvole
nervoza te gura u malo akcije oko tog što ti je važno što vodi možda i do željenog para očiju ;))

Pa nema podatke o meni. Niti zna kako se zovem, niti gdje stanujem. Koga će prijaviti?

Ako mu je stalo pronaći će te...

ja sam pizda, izdat ću te. sve za novac.
volim novac.

Neću priznavati zločin jer zločina nema.
Uostalom imam se čim branit. Palo mi na pamet kad sam vidjela Đimijev foto kako je znak bio okrenut na način da se kod ulaska u park ne vidi što je na njemu. To ovi duhoviti iz kvarta što se ne daju smest složili da se mogu pravit blesavi i ulazit kao da ga nema

"Nisam vidjela", "Nisam znala"...to ti na sudu ne prolazi :))

Ajd, dosta zajebancije, jel vi ne vidite da sam u stresu?

Ti Slova pogotovo, ima i drugih mračnih tema na internetu, posveti se njima :))

A možda da pronađeš čovjeka i da mu se ispričaš na nastupu? To bi ti dosta pomoglo...

A neću ga tražiti, ali ću svakako to probat iskomunicirat na normalan način kada se sretnemo

♞

Mislim, kad čovjek vidi da mu je konj prošao kroz "zabransku rupu" garant će splasnut za prolaz ćuke od vrata do vrata

Pa da. Sukobi su veliki izvor negativne energije i nikom ne koriste...

Doduše, probala sam i danas, ali niti je čuo niti je htio čuti. Alergična sam na deračinu

a ko nije..

Flaj, jel imaš konja?
Ako imaš, idemo u akciju

No horse, no action.

:)

K'o kaubojski blues

Svaki čovjek ima svoj blues. Pas isto. Buldožer isto. Buldožer ima blues gnjus, čuj

U mome tijelu ima krvi za sve
Ima krvi za sve
Za sve te male, žedne stvore
Životinjice drage

Ima mjesta za bluz gnjus
Za to jadno malo dijete
Životinjicu dragu

U mojoj glavi ima majka za sve
Ima majka za sve
Za svu tu jadnu malu djecu
Životinjice drage