parablog

Moji prozori ne gledaju na voćnjak, vrt, niti gledaju na šumu ili park. Ne gledaju niti na jezero, rijeku ili more.

Ona ja koja hoće sve, ne nužno sad i odmah, voljela bi da kroz stakleni zid vidi livadu i rijeku ili šumu i jezero ili vrt i more. Da na toj livadi/šumi/vrtu vidi psa kako njuškom prikuplja informacije o ježu koji je noć prije tuda presjekao put ili mačku kako šapom pokušava savladati bumbara koji joj zuji oko ušiju.

Moji prozori gledaju na veliko stablo višnje koje izgleda kao da je nevjerojatnom snagom volje izraslo usred betona, a druga strana gleda na parking, na susjednu zgradu sa plavim suncobranom u visokom prizemlju i na krov jedne starije kuće čije dvorište, iako sa mog prozora nije posve vidljivo, liči na djetinjstvo.

Debela hladovina pod brajdom vinove loze, plastične stolice u bojama i ležaljke što je donijela tetka iz Berlina, limun u ogromnoj kanti od jupola, ta neka sveukupna vibra koju odašilje, to naslućivanje ljepote iza onog što je vidljivo oku, to neko duboko urezano sjećanje na miris svježe opkuhanog veša i punjenih paprika sa pireom. Bakine izborane, ali meke poput jastuka ruke i štrukle za desert.

Ta neka oaza u koju se ponekada vraćamo jer nam je tada dan trajao 48 sati, jer smo bili sigurni od svega, jer osim osmosmjerke u Večernjaku i stripa kojeg smo percipirali isključivo kao crtež nekakvog velikog čovjeka, nismo primijetili niti jednu drugu temu. Jer sve je tada, mimo vijesti koje su nas zaobilazile, odbijale se od nas kao virusi od dobro zaštićenog organizma, bilo neopterećujuća igra leptira. Oslobođena tuge, gorčine, praštanja, karmičkog uvjeta. Sve, bez iznimke.

Danas stvarno moramo zapeti da bi se ponovno zatekli u takvom radosnom kolu, a pogotovo ostali u njemu. Nije li to tako?
Danas moramo preuzeti odgovornost kakvim informacijama od drugih i od nas samih, nas samih pogotovo, dopuštamo pristup.

A i nije zgorega dok smo tako u umu i bavimo se analizama od početka svijeta pa nadalje, podsjetiti se s vremena na vrijeme da nije sudbina ispisana na svitku, nego je sami biramo.



Foto iz serije "mačka na prozoru"

windows, obločec, treba gledati na livadu, a na livadi stjuardesa cvijetnih polja, i jedan kurati, koji jebe tu livadarsku stjuardesu.

prozori - zanimljiva tema :) ovaj tvoj zapis mirisi po nekad

Daj Koko i ti jedan prozorski, sigurno imaš štofa :)

A čuj Habija, sav u kuronjama i stjuardesama. Da nisam besramna, bilo bi mi neugodno i pročitati :)))

hehe, vleče me jednu fotku metnuti :)

Klinček stoji pod oblokom
https://youtu.be/gAAfUdaXzZI

Ajd :)
Sjećaš se serijala blogova na istu temu? To je bilo super

Prijavljujem da su prozori oprani prošli vikend danas uredno dotjerani redom kiše, redom prašine

Woww kako je lijep pogled sa tvog prozora, sa macom i suncokretom :-)*

Ok je :)

glavni prozor gleda na šumu. svi sporedni, na masline. koje treba brati. i travnjak. koji treba kositi. sa 3 banke sam htjela baš to. i dobila. aha. masline treba i orezivati, trgati, BRATI... još uvijek odbijam misliti da sam željela i ostvarila fkng šit koji će me sahraniti :)

:) Aj, aj. Zovi u masline da ne moramo pjevat ovuda kako je neobrana :)

a prije 30 godina sam u kutiju od dobrojutro margarina, uzela malo zemlje sa praga kuće mog djetinjstva. da stavim negdje, tu gdje jesam. i, malo na tatin grob. ništa od toga nisam uradila. evo kutije ispod lavandina. ulje i voda bi to bilo, da jesam.

ej, miko :)

još 3 velike i jedna mala ostale. sad čekam neki šrot od pizze da pojedem. btw., nahranila sam tisuće, al doslovno, tisuće ljudi. većinu tog vremena sam bila gladna. i to doslovno. stavljala sam tanjur njima na stol a rikavala od gladi :)

To me podsjetilo na dio neke Balaševe pjesme gdje kaže: bit ćeš ti majka majkama
(Idem je guglat)

Naopaka bajka, kaže. Ima smisla :)

:)

Računa se da mi je kuća u Okićkom gorju. S južnih prozora vidim sve do Petrove gore, a zapadni gleda na šumu.
Kraj svijeta :)

nemrem naci fotku:(

Pogni, ja Okić otkrila ko nekako skriveno blago prije cca pet godina. Jako lijepo!

Flaj :))))))))))))))
Ajme, užas :))))))))))
Ne cura, cura je ok, ali ta fotka koju čuvaš negdje u mobitelu za "možda će zatrebat" :)

To me podsjetilo kad sam u centru stanovala, a uličica skupa sa nogostupom široka nekih sedam metara, možda sam puno i rekla, sve pješačka zona. I sad, preko puta moje zgrade nikoga, normalno, navikneš se bit ful slobodan i pored otvorenih prozora. Kad jednog dana vidim kako me iz druge zgrade, a dojam je bio kao da je u mom stanu, toliko je uska ulica, gleda neki tip. Jbte. A ja u gaćama. Od onda sam češće spuštala sjenila na prozorima. Nikad ne znaš kakav te manijak fotka

Ma, niš joj ne bude što sam ju uslikao.
Čisto za "priču s prozora"
Nije kompromitirajuća

A zbog te blizine zgrade preko puta, stavio sam mash na prozore.
Iznutra se vidi van, ali izvana unutra jok. Bijela rupičasta folija.
I to vrijedi preko dana. Kad je vani mrak, a kod mene svjetlo, vidi se sve. Jbg, nekad zaboravim spustit rolete.
Ugradit ću elektromotor s tajmerom pa nek se spušta samo.
Do tad je nizozemski đir. Oni baš vole taj otvoreni pristup susedima :)

Imam te neke poznanike, poznanice koji su baš u glazbi i baš prate novosti na tom polju. Ja sam isto nekada, ali mislim da je prošlo desetljeće od toga. I vele mi prije cca par godina, daj poslušaj ovaj bend, Svemirko se zove, oni su stvarno nešto novo na našoj sceni, nešto drugačije. I ne budi lijena idem ja guglat taj bend i naiđem na spot, fan video za pjesmu Miris grada.
Dakle, spot je sniman na način da kamera doslovce ulazi kroz prozor u stanove ljudima, vjerujem bez njihova znanja i odobrenja. Zanimljiv jest, sirov jest, u modernoj umjetnosti veće od te vrijednosti nema, ali po pitanju etike mislim da je potpuno mašio. Nije njemu niti namjera biti etičnim, ali daj zamisli beda da te netko gleda dok jedeš, dok vježbaš, dok gledaš Tv, a ti o tome nemaš pojma, ne samo da te gleda, već i snima, producira i šera po društvenim mrežama uz lagani glazbeni broj

Ovi što su o tog cijepljeni misle ovako: ako je netko tako besposlen da ima vremena gledat drugog dok vježba i gleda tv, neka mu.
A društvene mreže su ionak prozori koje smo sami otvorili voajerima. Netko je pri tom poklonik realizma a netko "zavjesama" mulja da mu je iza tog prozora super truper.
Egzibicionisti smo svi online.

Jesmo, ali ovdje se svjesno otvaramo, dajemo što želimo dati - ponekada i više od toga, ponekada manje, ali to je drugi par rukava i nebitno je za ovu temu.
Dok bi unutar vlastita četiri zida trebali biti sigurni od onih koji bi nam da mogu i smiju gurnuli kameru u tanjur. Meni takvo što ostavlja dojam provale u osobni prostor

Jesam li prestroga? Vjerojatno su se klinci samo zabavljali i pri tome napravili dobar video broj. Možda bi trebalo zauzeti takav stav

Ifka, možda ti upravo sad neki Sergej, ili Li Yang ili John Smith koristeći kameru iz satelita gleda u dekolte. Dok sipaš cuki hranu u zdjelicu. Ili ti neki Sikhan putem wifi routera radi klipove za svoj video spot ili te sused gleda preko kamere iz tvog TVa, ili ti je frend poklonio plisanog medu s kamerom u oku...
Privatnost je dobila novu dimenziju. Google ti ionak bolje pozna navike od roditelja a neki fokusirani iskričar ti može javit dan dva prije pmsa da kupiš čokse.
Uglavnom, ni smeće nam više nije privatno.
Zato ja ko Tom Gotovac izadjem gologuz na balkon ko u svoj Jakobsfeld

:))))))))
Istina. Idem prošetat cuku.
https://i.postimg.cc/XqHGdh9g/SAVE-20201010-165640.jpg

Eto

Otpor stoko
:)

E, prijavljujem da sam skombinirala svoju brzu tjesteninu sa datuljama (datulje imam, smokve jok) i bademima i ispalo ok

:)

I to je isti đir.
Datulja i smokva soadaju u 5 biblijskih biljaka

Jac si pustit pornić pojačat zvuk i nsk9n pol sata izać na balkon zapalit. Nek susedi crknu :)

A ti se dotjeraj za šetnju. Sergej motri. A i nikad ne znaš kad ćeš u spotu završit :)

Jesam, blatnjave gojzerice i jakna sa tragovima psećih šapa. Naturščik vulgaris