parablog

Kaže: "Živite u postrevolucionarnoj državi pod režimom terora, gde su se ljudi usudili da nestaju, a starice da ispadaju kroz prozor? Zbog cenzure preživljavate objavljujući stihove u dečjim časopisima, sve vam je dozlogrdilo i ne znate šta da radite? Poslušajte savete Danila Harmsa."

Linkam ih niže dolje jer Harms je moćna manga, a ono što sam pročitala podsjetilo me na dječake sa kojima sam odrastala. Oni su Harmsi novije generacije.

Ne znam dal mi je simpatičnija zgoda, pa neću niti birati najjaču, kada je Vedi u jednoj nježnoj fazi života nakon par piva u nekoliko serija skidao hlače usred birtije pred više manje svima i tako sretan stajao pored stola slučajnog posjetitelja ili posjetiteljice dok nije isprovocirao kakvu takvu reakciju ili kada se Romi maskirao u autohtone hrvatske vrste kako bi zabavio samoga sebe i ponekog sretnika koji se našao njemu u blizini, pa bi kada nije glumio sisatu babu Vilmu ili Stevu sa Zetorom, znao izaći na skroz ozbiljnu kazališnu predstavu obučen u košulju, kratke hlače, čarape i natikače.

Prijatelji za imati i kad je komično i kad je tragično. Samo, što da se lažemo, i njih je preuzela bračna služba, a služba je služba. I, realno, tim muškarcima je bolje ne imat ženske prijateljice za kave i bureke mimo onih koje su si izmanifestirali za bračno sudružništvo. Jel tak? Hoću reć, mužeku moj, ako čitaš ovo, drugih prijateljica osim mene nemaš. Ok?

Nego, Čarape Danila Harmsa - vodič za bolji život: Link

ma. kud mi dirljiv, tu me i nervira :D

ono.. eto, gledamo te, dobro je matereti, siđi sa stola, de brišem suze, de

Ma to, da. Ovo dvoje je odraslo u međuvremenu, uključujući i mene.
Harms se požurio orat nebeske njive, ne znam jel njega dohvatilo odrastanje

Pa di si ti? Što nisi ukradena?

Ako dobro čitam, a moguće da sam danas nešto krivo povezala jer bio je ovo jedan dugačak dan koji je nakon banjanja u kadi ipak generalno ostavio jedan pozitivan dojam, blogerica Perce se nadovezala na moj blog sa temom: ljubomora. Pa ću se očitovati ovdje da se ne tražim kasnije po tuđim zapisima.

Zašto sam napisala da želim biti jedina prijateljica svojem čovjeku? Zato što želim da osluškuje mene, ne neku od varijanti mene s kojom se poklapam u 5 ili 55 posto. Zato što želim da pratimo jedno drugo u koraku i da zastanemo skupa ako treba, a ne da zabavljeni distrakcijama u obliku drugog para jaja ili sisa nastavljamo dalje sami za sebe unatoč nama. Kao što bi rekli momci iz zabranjenog pušenja "kada je ptici u lošoj formi drug, tada ni ona ne leti na jug".
Kao da unutarnji procesi izazvani npr. situacijom na poslu ili unutar šire obitelji nisu dovoljna smetnja odnosu koji bi samo da raste.

Zato što jedemo za istim stolom, zato što spavamo u istom krevetu, zato što svoj 24/7 život dijelim sa njim i zato što želim da on svoj 24/7 život dijeli sa mnom. Zato što želim uzeti sve i želim dati sve. Želim da mi je najbolji prijatelj i da sam ja njemu najbolja prijateljica.

S tim u vezi, toliko dobro se poznajem da znam da ne bih mogla dobro funkcionirati u npr. poliamoričnoj vezi. Možda bih promijenila mišljenje nakon dvadeset godina sjedenja na istom kauču i gledanja istog programa, no ovog trenutka takvo što ne mogu uklopiti u svoj sistem. Ne ide na silu.

Isto tako, mislim da se ljudi danas jako vole razbacivati terminima kao što su otvoren um ili slobodan duh i u tom smislu u isti koš trpaju otvorene (Jel postoji konsenzus što je to uopće otvoren odnos? Go with the flow shema?) i iskrene veze i one koje podrazumijevaju seksualne odnose sa po jednim atraktivnim konobarom ili konobaricom u svakom gradu, dok ja ovakva tradicionalno nasađena u tome vidim nevjeru i nepoštivanje partnera unatoč 21. stoljeću.
Sa pravne strane pak nije nevjera ako su unaprijed dogovorena prava i obaveze, pa idejni začetnik ili začetnica po tom pitanju neće odgovarati kod svetog Petra, ali možda će u nekom trenutku morati sebi objasniti sebe. To je najodgovorniji i najteži posao od svih.

Stvar ako se dobro prezentira možda bi i mogla funkcionirati, a kovanice tipa život je jedan i nije život jedna žena/muškarac, nije dovoljno dobra prezentacija.

Kada mi kažu da monogamija nije prirodna, kosa mi se digne na glavi. Ako monogamija nije prirodna, zašto onda za potrebe seksualnih izleta radite brazilke i brijete jaja? Zašto se šišate i perete sa industrijskim sapunima, zašto jedete prerađene namirnice.
Kad mi takav prirodnjak dođe pred slovo, dođe mi da mu napišem neka smjesta ode uloviti vepra i neka od njega sjekutićima napravi šniclu. Jer to je prirodno. Pravo životinjski. Dalje nismo odmakli, samo nam se to ponekada čini tako iz pozicije naprednog i otvorenog uma.

Prema tome, ako kao takvi pripadamo fauni, zašto ne bismo bili poput grlica ili poput pingvina, vukova, labudova? Evo znanstvenici kazaše da su ovo isključivo monogamne vrste.

Odletjela si ti! Ne možeš tako banalizirati. Nije fer!

Pričaš o slobodama, bezuvjetnoj ljubavi. OK ako nemaš u planu biti krpelj (ko Brka).

I ovo bih još htjela kazati. Odrastala sam u malom gradu u mješovitom društvu, cure i dečki. Družimo se od osnovne škole, pa evo sve do danas. Iako sam se preseljenjem u Zg dosta odvojila od te baze, i dalje smo u kontaktu, tu su rođendani, godišnjice koje obilježavamo skupa i doživljavam ih i dalje svojom drugom obitelji. Zadnjih godina sam tek povremeni sudionik i nekada osjećam da smo si strani, a onda mi neka fora iz osnovnjaka ogrije srce. A nismo li svi mi jedni drugima strani? Voljela bih kada bi netko pisao o ovome.

E sad ide dio vezan za ljubomoru. S obzirom je društvo bilo "miješano", sjećam se kako su neki vanjski poznanici znali komentirati kako smo se mi svi sigurno ispreskakali međusobno. Kakva glupost. Bili smo, i još uvijek jesmo, kao braća i sestre. Ne ideš bagerom na nacionalni park.

No, svjedočila sam kako su braći propadali odnosi jer su im sestre šarmantne i zgodne, kao što sam se i sama borila sa partnerom koji nije mogao shvatiti pojam muško žensko prijateljstvo.
Ako se još uvijek pitate postoji li, pa naravno da postoji, pogotovo ako su temelji postavljeni prije desete godine života. Ali takve veze se onda niti ne zovu prijateljske, već rodbinske

Kak mi se spava :))))))))) Mislim da je današnji dan bio duži od onog jučer :)))

Ajd napiši što sam izbanalizirala pa ću o tome probat sutra. Ne rade mi lampice više danas

Kad smo kod lampica, kupila sam svjetleće božićne sobove

Zzzzzzz

Izbanalizirala si ljudsku psihu. Uniformiraš ono što je individualno.

Podižeš štit (opravdanje da možeš vidjeti "braću i sestre" iz osnovnjaka). Koga to briga? Umišljeno!

Možda zvuči kao da sam si umislila, pa i meni samoj ponekada zvuči tako. Mislim da to ima nekakve veze sa godinama. Zato sada tražim novu obitelj, kužiš?

I ništa ne uniformiram, ne generaliziram (ako i jesam, moj grijeh, pripisat ću ga umoru i nastojat ga ispraviti sutra), pišem iz ja pozicije, onako kako osjećam da je. Također, nisam napisala da ti ili bilo ko drugi mora misliti isto

kužim, ali ne prihvačam. Ja jesam djelomični invalid, ali i alfa mužjak!

Spavam, laka mi noć. Laka noć i vama

I tebi, alfa mužjače, laka noć. E, jel je jači alfa muškarac ili alfa vučjak?

Odgovor ću pročitat sutra.
Zzzzzzzzzzzzzz

Lijepo mi spavaj! Idem i ja! Umjesto skupa... Glupo!

Počeo sam ti pisati odgovor, a onda se sjetih da tvoj "pretrpani" skeđl ne trpi PVT. Jebi ga!

Ima jedan vic na tematiku naslova u blogu kao komentar s moje strane, a izvedenica je:
Mujo i Haso kupili psa ptičara,
pa pošli i u lov................
..........nakon nekog vremena bezuspješnog lova na način što su psa bacali u zrak ne bili isti uhvatio poneku pticu,
rekoše jedan drugom(Mujo i Haso):
- ili mi nismo lovci,
ili
ovaj pas nije ptičar.

Dobar vic :)