ovo nije blog

Najebali su mi neurotransmiteri.
Depresija polarne noći na pomolu. Svijetlim si u oči baterijskom svjetiljkom pa mi je malo bolje:)
Nego, kaj ima novoga?

Sjetio sam se danas spomenara iz osnovne škole. Odavno je nestao. Baš mi je žao.
Jeste li vi imali spomenar? Sjećate li se lijepih rečenica i poruka koje su djeca pisala jedni drugima u te spomenare. Pitam se imaju li današnji klinci nešto slično, ili im je mobitel dovoljan?
Pozivam vas da mi se pridružite u sjećanjima i napišete neku poruku iz spomenara, koju pamtite i dan danas (ako ste imali spomenar)
"Koliko vrijede ova magarčića dva, toliko ti sreće želim ja":) i bio je crtež tih nasmijanih magarčića. To, recimo, pamtim:)
"Kada vidiš lastu da po zraku leti, ti znaj: moje pozdrave će ti donijeti":)

Link (arsen dedić: sunčano lice)sa albuma "Homo volans"

Link(arsen dedić: rana)

Link (arsen dedić: hvala ti)

Samo djevojčice su pisale spomenare. Mi dečki smo igrali pikule...

ne spavaj mala moja, muzika dok svira, jedan ludi ritam nikom neda mira,cekat cu te jos trenutak duso moja a onda odo plesat sam

A igrao sam i ja pikule, i taftača, i skrivača, i nogmet, ali imao sam i spomenr. I svi smo imali spomenare u moje doba, i dječaci i djevojčice.

Da, i suze su samo za djevojčice...:P

Conf, jako originalno, nema kaj:P

Između dječaka i djevojčica bila je oštra podjela a dijelio nas je bio zid stida...

razumijem, stvar kulturnog miljea. Ja sam u školu išao u Zagrebu, gdje taj zid stida valjda nije bio uspješno podržavan:)

Ja sam odrastao sa ovim zatucanim dalmošima :))

spomenar još uvijek imam i na njegovom početku
pisalo je: " piši, riši ali listove ne drpiši"

piše još uvijek :)
zajebo sam se u izrazu

ha ha ha, perce:)
zavidim ti što još imaš takvu uspomenu:)

sad bih ga baš prolistao
ali je u stanu kod moje majke gdje sam odrastao
zajedno sa svim uspomenama iz djetinjstva.

točno znam da se nalazi ispod velike omotnice u kojoj je pornjava iz onog vremena :)

Sjećam se komada sa kojim sam izgubio nevinost. Bila je negđe slika Snežane Nikšić u minici (u moje doba kad je bio taj kritični period prelaska sa spomenara na literaturu koju spominješ, "pornića" nije ni bilo:))
Tek se kasnije pojavio "čik", "Smokvin list", a "Start" sa duplericama je došao još kasnije. Ili prije? Ne znam. Pamtim snježanu Nikšić.To je bila prekrasna srpska glumica. Plvuša. Moja prva ljubav. Uzrok mojih prvih polucija. Poslije ju je oženio pokojni glumac Ljuba Tadić, i to mu nikad nisam oprostio...:DDDD

bila je to ozbiljna pornjava u ono vrijeme 75-80 te. njemačka roba :)
nije bilo lako doć do nje

a jebga, perce, to je generacijski jaz (jazz:)))

ja sam spomenar napustio još u doba kad su se tek počeli proizvoditi jogurti:P

pa da.. i kod mene je prvo bio spomenar, tam negdje do petog razreda.
posle je s pornjavom proizveden i jogurt :)

ha ha ha, ja sam ipak imal na umu prve jogurte koje je proizvodila Zagrebačka mljekara:)

ma hranjivo je i jedno i drugo :)

sjećam se prve reklame za kefir.. davno je to bilo.
neki čiča sa dugačkim brčinama (ko Frenki Beleven) i crni pastuh koji juri po planinskom proplanku.

mi pubertetlije tada, komentirali smo kako prodaju konjsku spermu.
a štaš.. mulci

Ne sjećam se poruka, ali se sjećam pitanja "koja ti je omiljena boja" ili "koja ti je najdraža društvena igra". Ustvari su slična pitanjima na iskričinom formularu :)))

A umjesto sunca možeš upaliti božićne lampice. Ja ću ubrzo, kroz tjedan-dva, jedva čekam

vančinjo, to se nije zvalo spomenar, već "leksikon", bar u moje vrijeme. E to nisam imao, ali mnoge sam ispunio (mahom, naravno, od curica):) Da, u pravu si, prilično je podsjećalo na pitanja koja se nude pri ispunjavanju profila na iskri:))))

Hvala na ideji, idem si odmah potražiti svoje lampice. :)

Ajoj, da, leksikon :)
Onda smo mi imali leksikone, a spomenare ne. Ali mislim da je i u leksikonu bio dio gdje si mogao slobodno škrabati. U smislu, ajde sad za kraj napiši nešto iz svoje glave, kratko i slatko

Kaj su ti neurotransmiteri uspjeli naći mozak? Očajnički ga traže već 2 dana!

Imala sam i spomenar i leksikon..mislim da sam o tome pisala u jednom svom blogu. Sretna su to bila vremena i bezbrižna:-)