parablog

Idem jutros na posao, stupam po nogostupu kao vojska. Dan će, znam već, biti pun izazova, moram ih rasturiti kao beba zvečku. Moram se izboriti za prava i za još prava, jer tko će za mene ako neću za sebe. Što i jesam, usput budi rečeno, "čestitam Ivana; hvala Ivana".
U susret mi dolazi par, tu negdje mojih godina, ozbiljni, zreli ljudi, drže se za ruke, lijepo komuniciraju, blistaju izdaleka. U jednom momentu on se odmakne u stranu, privuče je bliže k sebi, nešto joj govori, zaokuplja joj pažnju, njezina je pažnja sva usmjerena na njega. Pomislim kako su prekrasni.
Trenutak kasnije ugledam mrtvog goluba na nogostupu.
Dirljivo je kako ju je privukao k sebi kako bi joj skrenuo pozornost sa nelijepe scene na sebe, kako bi je oslobodio praćenja slika mrtve ptice kroz dan.
Želim nekoga da si u kriznim situacijama, jer nije život samo cvijeće i proljeće, pomognemo usmjeriti fokus na ljepotu.

čestitam i ja

Ako ti je rođendan ti čestitam! Želim ti da se što prije udaš za mene!

Bird On The Wire, Leonard Cohen, najbolja stara stvar. Od novijih Anthem:
"...Ring the bells (ring the bells) that still can ring
Forget your perfect offering
There is a crack in everything (there is a crack in everything)
That's how the light gets in."

Odličan Cohen. Meni poznat od Famous Blue Raincoat pa nadalje, što će reć, ima se prostora za proučavat i preslušavat ranija izdanja