Potres je kada zemlja jako kihne. Tako se objasni djetetu.
Naslov nema puno veze sa tekstom ispod, ali ionako logike nema skoro ni u čemu, pa može ladno zaobići i ovaj log.
Krenula sam danas malo poslije podneva pisati log sadržaja "cmu, nitko me ne voli i lako bi mogla očekivati da niti ne bude zavolio ali s tim ću se morati naučiti živjeti kao i mnogi do sada", samo u malo intelektualnijoj, "pametnijoj" formi da ne zvuči samosažaljivo i jadno, a i ne previše kurčevito s obzirom na krajnji zaključak.
Napisala sam dvije rečenice i već u sljedećem trenutku sam bila ispod radnog stola i čekala da prođe to ljuljanje zemlje koje nije romantično poput ljuljanja u majčinom zagrljaju ili na drvenoj ljuljački koju je izradio djed. U glavi svega nekoliko bistrih misli: miruj, čim se počne smirivati briši van.
Valovi banijskog potresa bili su dugački i činilo se da su snažniji od svih prethodnih zagrebačkih potresa. Otpao je još jedan komad zgrade u kojoj radim. Nadam se da ste dobro i šaljem podršku neselektivno svima kojima ona treba. U mislima sa Banovinom. Čuvajte se. Pusa.
29.12.2020. u 19:11 | Dodaj komentar