she is the ......

Postoje toliko lijepih pogleda sa moje strane dok se dam u popodnevnu šetnju.
Preselila bih se baš na ovu lokaciju, a imam naokolo samo predivne kuće, zgrade su na drugoj strani.
I kad se opustiš napokon , taman sjela za stol i trta od 5.5.
Mačketine se razbježale, a moj ostatak obitelji na katu mirno gledaju i dalje TV.
Očekivala sam još jedan i mislila otići van kuće, ali nitko od susjeda nije izašao.
Dakle neki se fino navikavaju na situaciju.
Kod mene oluja na Pacifiku.

Svejedno udahnula sam svježeg zraka. i uskoro će ionako proljeće.
Uvijek to biva u mom svijetu......poslije dočeka Nove godine.

Link

Link

https://m.youtube.com/watch?v=ItfyuQCl7w0

A što se tiče otvaranja rupa, dragi moj Blue frend, nek bude barem gejzir, da ne moram bazen slagati :)))

Što znam u ovoj jednostavnoj noći?
Da je predivna dok diše mene, jer
Ja sada hoću da ispričam
Što znam o maloj tihoj sudbini.

Da je laka, prpošna i blesava?
Mala tiha sudbina
Izdigla se večeras iz paklenih mostova.

Mene uvijek pitaju
Koliko znam i što mislim.
A ja tek sada shvaćam
Da je znanje nenapisano.

Hoću da ga ovim stihovima proživim,
Da produbim bljeskove.
Koji tiho i na prepad javljaju se meni.

Jer sadašnjost je zavarljiva
Ona kudi i moli.
Moli me da postanem ona koja već jesam.

A nekad treba onog ushita
One ljubavi, kišnih noći i bezbroj uzvišenih treptaja okom.
Ushit me koči da objasnim,
Ono što me zauvijek uzbuđuje.
Onaj koji je bljeskom dolazio i zvukom se javljao
Dođe do mene mučno varljivo.

Takve su riječi teške da objasne Duha.
Oh, kako me nekada zebe hladnoća,
Hoće da probije mlaku i nježnu mi kožu.
Koža je glavni organ koji opasava me,
A moje ruke su odveć krvave.

Od opasnosti ustežem ja,
Strah me tjera da dokažem Bogovima.
Znanje je moć, kažu veliki umovi.
Znanje me tjera da dokažem srž ovu.
Koja isparava van kroz mlaku kožu moju.

Bdjet ću nad onim tko razumije me.
Dani kada treba da rasteš, ja padam.
Dani kada treba da radiš, ja grizem obraze svoje.
Pokidam kožu sa noktiju jer ne mogu više,
Da ližem dlanove ovoj lijepoj slobodi,
Koja uzima me za sebe.

Sloboda je sebičnost,
A laži su prljave.
Moja kosa je isuviše kovrčava,
Da bi se vidjelo kroz nju.
Krvave ruke danas otimam,
Dajem ih crnoj noći da ih prima.
U slobodi pakosnoj pod javorima svičemo,
U zori budimo se, okrnjeni prošlošću.

Bijela boja kvari se često,
Crne raznih nijansi ima.
Bogata usta vole nijanse sive,
Molećivi prsti ne vole moje ime.

Što će sutra da bude,
Zna onaj koji sutra misli.
Onaj koji danas umuje,
Sutra će se osjećati pogodno,
Korisno
Da učini moje srce ponosno.

A.

Božek dragi, pa di nalaziš te proze :))

Izbistrit ću se za čas, i opet utonut u svoj nemir...

Wasy, kako si mi ti ?

Radno..
Dosta sam napravio
Za potrebite ..

https://m.youtube.com/watch?v=mS0psbbKu98

Wasy, to je lijepo , nadasve pohvalno od tebe, svi smo valjda u nekoj potrebi za pomaganjem.
Kako tko može.

https://www.youtube.com/watch?v=i41qWJ6QjPI

Svima nek bude mirna noć, ln

KAJ NISI JOŠ PAJ STO METAJA I DOŠJA BI DO MENE SUSEDA,,,BI SI SPIJI JEN GEMIŠT!